"Zemlja se smiri, voda se povuče, ali mi ostajemo takvi kakvi jesmo - često gori od elementarne nepogode. Biće još katastrofa, no sve se da ponovo izgraditi. Ali, ko će ispraviti, ko će zaliječiti zlo koje, svako malo, u bizarnim izmjenama ljubavi i mržnje, činimo jedni drugima?" (Opet solidarnost od Vardara do Triglava)
"Zli su ljudi oni koji ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid. Oni imaju snage tražiti ljubav - jer je ne trebaju i imaju hrabrosti nuditi je - jer nemaju što dati."
"Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti."
"Kroz historiju nepokretni su bili oni koji su mogli djelovati; ravnodušni oni koji su trebali više znati; nijem glas pravde kad je bio najvažniji; sve to omogućilo je zlu da pobjedi."
"Kao da je u tim posljednjim trenucima Eichmann izrekao samu bit koju nas je naučila ta duga lekcija iz ljudskog bezumlja - lekcija o užasavajućoj banalnosti zla, o kojoj se ne može ni govoriti ni misliti." (Eichmann u Jeruzalemu: Izvještaj o banalnosti zla)
"Postoji neko zlo među ljudima koje ih sprečava da se udružuju i nagoni ih da između sebe otvaraju ponor. Jedino ljubav može da ih natjera da taj jaz premoste."
"Prirodno je pak pravo toliko nepromjenjivo da ga ni sam Bog ne može promijeniti. Naime, koliko god je Božja moć ogromna, može se reći da ima stvari na koje se ona ne proteže, jer one, tako izražene, ne bi imale nikakvog smisla, već bi sadržavale protivrječnost. Kako dakle ni Bog ne može učiniti da dva puta dva ne bude četiri, tako ne može učiniti niti da ono što je po svojoj naravi zlo ne bude zlo." (O zakonima rata i mira)
"Te noći nisam mogao da ostanem u bašči, potrebno mi je bilo da se odvojim, da zaboravim, a ovdje se sve nametalo kao izazov. Mjesečina je ledena i kao da je zaudarala na sumpor, cvijeće je mirisalo prejako, razdražujuće, počupati bi ga trebalo, pogaziti nogama, da ostane samo čkalj i pusta ledina, da ostane mezarje, bez oznaka, da ne podsjeća ninašto, bez veze sa stvarima oko nas, i rijeku bi trebalo zaustaviti da ne žubori podsmješljivo, i ptice podaviti po krošnjama i pod strehama da ne ćućore besmisleno, i porušiti sve vodenice pod kojima se kupaju gole djevojke, zagraditi sokake, zakovati kapije, silom utišati život, da ne buja zlo." (Derviš i smrt)
Woland: "Ovdje buja zlo! Nabralo se! Ne koncentrira se zlo uvijek tako jako! Ovdje je vrijeme mržnje, ovo nije vrijeme dobrote! Moraš žudjeti za njegovom krvlju, Bosanac...! I Srbijanac žudi za tvojom, ta ubio ti je dijete, kuću spalio, zemlju oteo...! Što se ne opomeneš, o tvrda glavo...?!" (Woland u Sarajevu)
"Ako je neko i morao postojati, npr. Bog koji bi se mogao usporediti s početkom početka, onkraj vremena i onkraj prostora, bojim se da se uopće ne bi brinuo o dobru i zlu." (Pismo nerođenu djetetu)
"Nenasilje je put do više etike, koja je cilj svekolike evolucije. Sve dok ne prestanemo nanositi zlo svim živim bićima i dalje ćemo biti samo divljaci."