Zeleno busenje

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Zeleno busenje
Autor
Edhem Mulabdić
Zeleno busenje.jpg
Originalni naziv
Zeleno busenje

Datum izdavanja



  • "Niko nikog ne može natjerati ni na dobro, a kamo li na zlo, pa tako i onih što se svojom voljom podadoše svakakvu životu." (str.209)
  • "U naravi je ljudskoj da teži za naukom, govorio Numan-efendija, i to se najbolje vidi kod djece. No koja korist kod onakih roditelja, koji suzbijaju onu želju dječiju za nauku, ta oni se uopće nikako ne brinu za svoju djecu, a kamo li da ih još na nauku napute." (str.194)
  • "Ali koja fajda! Oni nas u Doboju neće razabirat. Uza suho ode i sirovo." (str.79)
  • "Negdje će smotriti bijeli cigo Čergaša, a on vuče katanskog konja, bez sedla, bez horme, a konj stupa za neobičnim gospodarom k'o na tuđim nogama. Smatrajući se i kod Boga i kod ljudi pribranijim od Čergaša, spopane ovaj za konja, nasta svađa, otmica - a vrijeme je to kad je čovječija glava jeftinija od horozije dok sinu nož...i ote konja. Ko jači, taj kvači." (str.80)
  • "Ta zašto čovjek živi? Ako živi, da se sprema na onaj svijet pa da onda umre, kako i treba da radi pravi turčin, ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu, a da stečeš onaj svijet, da i svom rodu pomogneš, da - najposlije pokažeš da si potomak Hrnjica i Halila?" (str.32)
  • (Kraj) "Mladi je petak, džamijski harem pun šarolike svjetine. Pohrlilo i staro i mlado da klanja prvu džumu. Sve je u čistoj ljetnjoj nošnji, al' sve nekako turobno dirnuto, klanja se dženaza - pod prstenom djevojci, Muharemaginoj Ajiši. Doskora je krenula duga povorka za mejitom da ga otprati do hladnog groba. Među svjetinom išlo i mlado momče u uskom odijelu, Alija, brat Ahmetov, koje je tog dana na dopust došao. I on, suzna oka pratio - nesuđenu snahu; bio tužan za Ajišom, za Mustafom - a sva mu nedavna prošlost treptila pred očima. Još ga više rastužilo kad je vidio Muharemagu, a on - ko pusto stablo kom ljuta bura skrši granje, tužan, satrven... a kako je tek siroti majci...! Alija se povratio s pokopa Ajišina, posjetio onda majčin grob, otišao sjutri dan na Preslicu da vidi gdje mu je brat pao; a kad se povratio u Maglaj, opazio gore, malo više Delibegova hana, lijep spomenik onim vojnicima koji padoše na Maglaju. Sve je obišao, suzna oka, promatrao ove nevine žrtve onog vremena, sudbine, koje je sada pokrivalo zeleno busenje..." (str.221)

O knjizi[uredi]

  • Muris Idrizović
    • "Zeleno busenje je panorama i slika i umjetnički dokument. Osim istine realnosti prenosi poruke o zlehudoj sudbini Bošnjaka, o tragičnoj sudbini ljudi, o zemlji u kojoj se svaka nova generacija nalazi pred istim iskušenjem."
  • Nizama Imamović
    • "Sam roman iscrtava postupke muslimanske sredine u toku i poslije okupacije, i još jednom razmatra pitanje opravdanosti ili neopravdanosti otpora ulaska tuđina u zemlju. Prizori kršnih momaka skrivenih iza prozorskih kapaka sa puškom u ruci koji brane svoj toprak, na svom topraku, ili slike razuzdanih grupa koji u sveopćem haosu vrebaju na imovinu svojih susjeda obuzeti dunjalukom, predstavljaju vjernu sliku jednog teškog vremena u kojem su Bošnjaci izgubili tlo pod nogama." (SAFF br.32)