Pismo nerođenu djetetu

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži
Pismo nerođenu djetetu
Autor
Oriana Fallaci
Originalni naziv
Lettera a un bambino mai nato
Datum izdavanja
1975.



  • "Noćas sam saznala da jesi, da postojiš: kap života izbjegla ni iz čega."


  • "I eto me ovdje, zaključane u strahu koji mi kupa lice, kosu, misli. Gubim se u njemu. Pokušavam shvatiti: nije to strah pred drugima. Ne brinem se o drugima. Nije to strah pred Bogom. Ne vjerujem u Boga. Nije to strah od boli. Ne bojim se boli. To je strah pred tobom, pred slučajem koji te otrgnuo ni iz čega da bi te pričvrstio o moju utrobu."


  • "U biti, ne bojim se ni umrijeti: jer ako neko umre znači da je rođen, da je izašao ni iz čega."


  • "Ako je neko i morao postojati, npr. Bog koji bi se mogao usporediti s početkom početka, onkraj vremena i onkraj prostora, bojim se da se uopće ne bi brinuo o dobru i zlu."


  • "Na slikama koje ukrašuju njihove crkve, Bog je predstavljen kao starac s bradom: nikad to nije neka starica sa sijedom kosom. I svi njihovi junaci su muškarci: od Prometeja koji je otkrio vatru do Ikara što je pokušao letjeti, pa dalje do Isusa za kojeg izjavljuju da je sin Oca i Duha svetoga: kao da je žena koja ga je rodila inkubator ili dojkinja."


  • "Možda bih za sada morala šutjeti o svim gadostima i tugama, možda bih ti morala ispričati mnoštvo nevinosti i radosti. Ali, to bi bilo kao da te zavodim u bludnju. Bilo bi to kao da te želim navesti da vjeruješ kako je život mekani sag po kojemu možeš koračati boso, a ne cesta posuta kamenjem, dijete moje. Kamenjem o koje se spotičemo, preko kojeg padamo, o koje se ranjavamo. Kamenjem od kojeg se treba zaštititi željeznim cipelama. Čak ni to nije dovoljno, jer kad zaštitiš noge, uvijek će se naći neko ko će podignuti kamen i baciti ti ga u glavu."


  • "Srest ćeš ljude koji se daju raskomadati zbog slobode, podnose mučenja, čak prihvataju i smrt. I ja se nadam da ćeš i ti biti jedan od tih ljudi. Ali, u istom trenutku kad te budu razdirali za slobodu, otkrit ćeš da ona ne posotji, da je u najgorem slučaju postojala samo ukoliko si je tražilo: kao san, kao ideja rođenja u sjećanju na tvoj život prije rođenja, kad si bilo slobodno jer si bilo samo."


  • "Porodica je laž koju je stvorio onaj što je struktuirao ovaj svijet da bi lakše nadzirao ljude, bolje izrabljivao poslušnost i poštovanje pripisa i legendi."


  • "Ne možeš ni zamisliti kako je zagušljivo oponašati njihove navike, poštovati njihove zakone. Nemoj učiniti ovo, ne čini ono, učini ovo i učini ono (...) Zakoni silnika nude samo jednu prednost: na njih možeš odgovoriti boreći se, umirući. Zakoni valjanih, dobrih ljudi, međutim, ne pružaju ti uopće izlaza, jer te uvjeravaju da je plemenito prihvatiti ih. Ma u kojem sistemu živjelo, ne možeš izbjeći zakonu da uvijek pobjeđuje jači, nasilniji, manje plemenit."


  • "Rad je ucjena koja ostaje ucjenom čak i kad ti se sviđa. Uvijek radiš za nekoga, nikad za sebe. Radiš uvijek s mukom, nikad s radošću. I nikad u trenutku, u vrijeme kad bi ko želio raditi. Iako ne ovisiš ni o kome i obrađuješ svoj komadić zemlje, moraš kopati kad to hoće sunce i kiša i godišnja doba."


  • "Ti, što boraviš ondje gdje je jučer sutra i gdje je svako sutra jedna tekovina. Ti, što još ne poznaješ najgoru od svih stvarnosti: svijet se mijenja i ostaje kao i prije."


  • "Trudnoća je kazna koju je priroda nametnula kako bi te kaznila da platiš užitak trenutka."


  • "Ali drugdje se rađa hiljade, stotine hiljada djece i majke buduće djece: život ne treba ni tebe ni mene. Ti si mrtav. Možda umirem i ja. Ali to nije važno. Jer život ne umire."