"Onome ko bi o nama sudio prema našim knjigama moglo bi se učiniti da je preljub jedna od najčešćih preokupacija Zapadnjaka. Šta bi se dogodilo s našom književnošću da nema preljuba? Ona živi od krize braka."
Ako nas knjiga koju čitamo ne probudi udarcem u glavu, zašto je čitamo? Trebamo knjige koje nas pogađaju poput katastrofe, koje nas duboko rastužuju, poput smrti nekoga koga smo voljeli više od samih sebe, poput izgona u šumu daleko od svih, poput samoubistva. Knjiga mora biti sjekira za zaleđeno more u nama."
"Knjiga koja želi da traje je ona koja se može čitati na različite načine. U svakom slučaju treba da omogući različito, promijenjljivo čitanje. Svaka generacija čita velika djela na drugačiji način."
"Klasična nije knjiga (ponavljam) koja nužno ima ovakve ili onakve vrijednosti; to je knjiga koju naraštaji ljudi, potaknuti različitim razlozima, čitaju unaprijed sa žarom i sa tajanstvenom privrženošću." (O klasicima)
"Čije oko dotakne prvu riječ ove knjige, zarobljen je. A da je tako, evo jasnog dokaza: već mogu reći: "O, ti koju čitaš." Jer ovo je knjiga jednog revnog džina i namijenjena je vječnosti; i najviše što ti je za sada dopušteno, o ti koji čitaš, jeste da čitaš. Moja nada da se to neće dogoditi izgubljena je." (Karabeg)
"(...) a ti izađi iz ove knjige i pogledaj da li su ti ruke još krvave." (Ibid.)
"Sinoć je u Žepču obijena knjižara iz koje je ukradena jedna moja knjiga. Sumnja je pala na oba čitaoca. Istraga je u toku..." ("Slovo (o) čitaocu" - augusta, 1990. - Ruhani i šejtani inspiracija)
"O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, a neko drugi nešto drugo. Čak i kada živi svoju knjigu, pisac se njome ograđuje. Nije li onda slava i poznatost spisateljev paradoks?" ("Moja muslimanska triologija" - decembra, 1990. - Ruhani i šejtani inspiracija)
"Spaljujući svoje knjige (a kako se osjeća onaj ko ih spaljuje, zna samo onaj koji ih spaljuje), možda sam bar na trenutak ukazao na evropski sudbonosni krug u kojem Neron spaljuje Rim da bi napisao knjigu i u kojem knjiga Mein kampf spaljuje i knjige i ljude!" ("Zašto sam spalio svoje knjige" - oktobra, 1994. - Ruhani i šejtani inspiracija)
Woland: "A, izvinite, čitate li vi knjige? (...) A vi, dakle, ne čitate knjige...?" (Woland u Sarajevu)
Woland: "Pročitaju knjigu, onda je spale, zanimljivo..." (Ibid.)
Woland: "Rukopisi ne gore...!"
Asim: "Šta kažeš?"
Woland: "Mihail Bulgakov je tu svoju knjigu napisao tako da ona ne može izgorjeti! Niko je ne može spaliti!"
"Kako tokom godina gledamo od knjige do knjige, od slike do slike, tako shvatamo: jedan dobar slikar ne zadržava se samo na tome da svojim čudima zauzme mjesto u našem umu nego na kraju mijenja i panoramu našeg sječanja. A proniknu li nam vještina nekog slikara i njegove slike jednom toliko u dušu, tada nastaje jedno mjerilo za ljepotu čitavog svijeta." (Zovem se Crvena)
"Ljudskoj nesreći knjige samo daju na dubini, za koju mislimo da je utjeha." (Ibid.)
"Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio. Još na prvim stranicama osjetih moć knjige toliko da mi se učini kako mi se tijelo od stolice i stola za kojim sam sjedio odvojilo. No, uprkos osjećaju da mi se tijelo odvaja od mene samog, kao da je moje biće potpuno i kao nikad do tada bilo na toj stolici za stolom, i ne samo u mojoj duši, knjiga je svoj uticaj pokazivala u svemu što me sačinjavalo. Toliko moćan uticaj da sa stranica koje sam čitao, osjetih kako mi u lice šikljaju svjetlosni zraci: Svjetlost koja je istovremeno i pročišćavala i pomućivala svu moju svijest. Pomislih kako ću sa tom svjetlošću iznova stvoriti sebe, osjetih da ću sa ovom svjetlošću skrenuti sa puta, u toj svjetlosti zapazih sjenu života koji ću kasnije upoznati i kojem ću se kasnije približiti." (Novi život)
Teofil: Samo sam htio da uništim knjige. Oprosti mi." (Hipatija)
"Hipatija: Da vam oprostim? Kojom ste rukom zapalili vatru? Desnom? Da li nju treba da poljubim, zato što ste uništili hiljade ljudi u tom požaru? Bili su živi. Sve dok su njihova životna djela još uvijek postojala, ti ljudi su bili živi. Da vam oprostim? Trebalo bi da uzmem baklju i da vas spalim kao što ste vi spalili naše knjige. To su bili bogovi koje vi niste mogli da podnesete, ne Bogove s Olimpa. To je bio naš duh, naša ljepota i naša ljubav prema životu. Da vam oprostim? Proklinjem vas četiri stotine hiljada puta!" (Hipatija)
"Knjiga je u cijelosti put od zla k dobrome, od krivice k pravdi, od pogrešnoga k istinitome, od noći ka danu."
"Sve njegove knjige čine samo jednu knjigu, knjigu živu, sjajnu, duboku, gdje vidimo kako se kreće i komeša uznemirena, usplahirena, onakva kakava jeste, cijela naša savremena civilizacija; knjiga čudesna, kojoj je pjesnik dao naziv komedije, a koju je mogao nazvati i historijom, koja obuhvata sve oblike i sve stilove...; knjiga koja je posmatranje i koja je maštanje; iz koje se preliva istinitost, prisnost, obazrivost, sitničarstvo, ono što je materijalno, a koja dopušta da se kroz sve naglo i široko pocjepane stvarnosti ugleda najmračniji i najtragičniji ideal... Ona se hvata u koštac sa modernim društvom. Svakome otima pošteno, jednima iluziju, drugima nadu, ovima uzvik bola, onima masku. Ona pretresa život, raščlanjava strast; ona rije i ispituje dušu, srce, utrobu, mozak, bezdan koji svako ima u sebi... Takvo je djelo koje nam je on ostavio, djelo uzvišeno i snažno, čvrsto granitno postolje, monument! djelo sa čije visine blista njegovo ime." - (Iz govora nad Balzakovim grobom)
"Nije učen onaj ko čita knjige, nego onaj ko zna šta čita."
"Knjiga je vrijednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga koji je čita." - Egipatski zapis