"Ja sam pjesnik koji piše poeziju kao priču o osamljenom čovjeku koji pokušava razumjeti svijet. Ne volim patriotsku poeziju na bilo kojem jeziku. Svi ti takozvani nacionalni pjesnici koji uzdižu kolektiv nauštrb pojedinca uopće me ne zanimaju. Njih vole generali. Vole ih i svećenici, učitelji i svi oni koji mrze pravu poeziju." (za Feral Tribune)
"Shvatih da se posao pjesnika ne sastoji u pisanju poezije, nego u smišljanju razloga zbog kojih bi poezija bila dostojna divljenja; taj naknadni rad je, naravno, mijenjao poeziju u njegovom viđenju, ali ne i u viđenju drugih." (Alef)
"Da neko od vas svoju unutrašnjost ispuni otrovnim gnojem, koji će mu je potpuno upropastiti, bolje mu je nego da je ispuni poezijom." (Muslimova zbirka hadisa, 1508.)
"Arapska pjesma rodila se u pustinji. Francuz je propjevao zbog žene, Italijan radi publike. Grk pjeva za bakšiš. Nijemac pjeva na komandu, a Srbin propjeva uz piće. Arapin je zapjevao od straha. Pustinja uplaši i junake i divove. Pustinje se jedino ne boje pjesnici (...) U pustinjama čovjek je propjevao da ne poludi. Možda se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u pustinjama."