Safvet-beg Bašagić

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži

Safvet-beg Bašagić (1870. - 1934.), bosanskohercegovački pjesnik.




  • "Ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni slučaj, dapače ni zub vremena, ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrjedio kad je pobjedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima."


  • "Knjiga je života uzvišeno štivo, ko se naš'o da je, kako treba, shvati? " (iz pjesme "Knjiga života")


  • "Ako svi u pak'o odu koji ljube, koji piju, niko neće gledat raja ni kušati rajskog pića! (iz pjesme "Ljubav i vino")


  • "Jer hrvatskog jezika šum
Može da goji,
Može da spoji
Istok i zapad, pjesmu i um."
(iz pjesme "Čarobna kćeri")


"Šta je Bošnjak? Jedna mala grana
Velikoga stabla Slavijana,
Koga ime u pročelju piše
Povijesnicu junačkih mejdana.
Šta je Bošnjak? Jedno ime slavno
Koje svijet poznaje odavno,
Koje Beč i Budim potresaše
I Carigrad i Kosovo ravno.
Šta je Bošnjak? To pleme viteško
Koga vila prostiraše krila,
S Durmitorom do Karpatskih gora,
Sa Balkana do sinjega mora
Šta je Bošnjak? Jedan narod mali
Koji međ dva svijeta stajaše,
Koji sile evropskije silah,
I križarske vojne razbijaše.
Šta je Bošnjak? Kumče Davorova,
Čedo slavne - alkrvave sreće,
Deset puta - ne jednom umrijeće
Al Bošnjaštva odreći se neće!" (pjesma Bošnjak, 1894)


"Znaš Bošnjače, nije davno bilo
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta
Kad u našoj Bosni ponositoj
I junačkoj zemlji Hercegovoj
Od Trebinja to Brodskijeh vrata
Nije bilo Srba ni Hrvata
A danas se kroz svoje hire
Oba stranca ko u svome šire
Oba su nas gosta saletila
Da nam otmu najsvetije blago
Naše ima ponosno i drago." ("Pjesma Bošnjaku", list "Bošnjak" u izdanju od 2.07.1891., autor Safvet-beg Bašagić)