Mustafa Busuladžić

Mustafa Busuladžić
Rođenje	1. aprila 1914. Trebinje, BiH
Smrt	29. juna 1945. Velešići, Sarajevo, BiH

Mustafa Busuladžić

• "Mi smo uvijek znali što hoćemo i danas znademo: da se održimo kao muslimani i kao Hrvati, da živimo na prostoru koji je naš i da podržavamo najbolje susjedske odnose sa svima dobronamjernim ljudima".

• "Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak, države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su komunizam, fašizam, nacionalsocijalizam". (“Paradoksi u svijetu“)

• "Fašizmi, da bi opčarali gomile i prikrili nutarnje vrenje i nezadovoljstvo, bacili su se u ratne pustolovine i avanture. Dakle, treba poći novim putevima". (“Paradoksi u svijetu“)

• "Islam je prirodni protivnik i komunizma i fašističko-rasističkih shvatanja. Da bi se uklonila svaka propaganda, dolazila ona slijeva ili sdesna, muslimani moraju prije svega da se orijentiraju isključivo prema islamu i jačaju svoje duhovne veze. Prvi islamski kongres koji bude zasjedao treba da se pozabavi pitanjem strane propagande u islamskim zemljama i iznađe metode komunističko-fašistički utjecaj među muslimanima, a naručito omladinom i radničkim staležom." ("Muslimani u Evropi - izabrani spisi", Sejtarija, 1997.)

• "Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena, sakrivanja i gomilanja robe, krijumčarenja i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova." (Trgovačko poslovanje i privređivanje u svjetlu islamskih vjerskih propisa, 1944.)

• "Mi smo malobrojna zajednica, koja živi na razbojištu povijesnih antagonizama. Naša teška sadašnjost a još više budućnost od nas neumitno traže, da sve stvari postavimo na mjesto i da se ne zavaravamo zabludama." (časopis El-Hidaje, 7. mart 1943.)

• "Muslimanska žena neka se povrati svom prirodnom pozivu majke i odgajateljice (...) Nama, kao i svima narodima, uvijek je potrebno više žena majki koje će odgajati čovjeka nego liječnica i učiteljica. Nakon teških i skupo plaćenih iskustava prošlosti ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškarca." (Kult golotinje, 1944.)

• "Nikad nismo bili pobornici šovinizma. Naše domoljublje nikad nije bilo obilježeno ekskluzivizmom, nego je uvijek bilo kulturno i tolerantno, pa je kao takvo omogućavalo život i razvitak i drugima osim nas. Ali naša tolerancija ne može ići dotle da mi mirno gledamo uništenje." ("Naša tolerancija", list "Osvit", 26. marta 1944. godine.)

• "Potpuna sloboda u odijevanju žene, moderni plesovi nedostojni ozbiljnosti, mješovite plaže, čak i nudističke, upadljiva kozmetika (...) sve su to dolazi spolne raskalašenosti i moralne podivljalosti naših abnormalnih vremena." (Kult golotinje, 1944.)

• "Temelj porodice je žena-majka. Materinstvo je suština ženina bića. Po tome je žena nositeljka životnog kontinuiteta. Materinstvo je najuzvišeniji i prirodni poziv žene, njezina glavna uloga na zemlji. Na području materinstva žena je superiorna (ima veću vlast) nad muškarcem." (časopis El-Hidaje, 7. marta 1943.)

• "U pitanju demokracije islam se razilazi s marksizmom. Dok komunizam teži za diktaturom proleterijata, islam je demokratski i jednako gleda sve ljude i isključuje svaku klasnu i rasnu razliku. U pitanju univerzalnosti dodiruju se, jer islam kao i marksizam zabacuje fašističko-rasistička shvatanja i nacionalni šovinizam". ("Islam prema marksističko-komunističkoj doktrini")

• "Islam je naravni protivnik komunizma. Nauk islama nespojiv je s duhom komunizma. Oni su vječni protivnici i gdje jedan vlada nema mjesta drugome. Gdje se primjenjuju islamska društvovna učenja zakrčeni su putevi komunizmu. Upravo se o tu činjenicu razbijala svaka promičba treće internacionale u islamskim zemljama. Tako je uvijek bilo, jeste i bit će. Sama narav islama odredila je stav muslimana u borbi protiv boljševizma jer je islam kao božanska vjera svojim društvovnim zasadama izgradio most između utopije i života i skladno riješio, prije svih socijalno-filozofskih doktrina, pitanje vječnog sukoba čovjeka kao jedinke i ljudskog društva." (Osvit, 27. rujna 1942. Podlistak, Mustafa Busuladžić: Iz povijesti muslimana u boljševičkoj Rusiji)

Drugi o njemu

• Amar Dovadžija
  • "Sporno je to što se stalno od te iste grupe ljudi kritikuju naši bošnjački intelektualci i heroji. Oni su nastupili sa konstatacijom da je Mustafa Busuladžić bio fašista, da je bio ustaša. Nismo mogli prešutiti to. Safet je tražio riječ kada se vratio sa pauze, ali mu Ana Babić nije dozvolila da priča. Kolege iz opozicije uradile su fašizam prema Bošnjacima, jer ne dozvoljavaju da se škola nazove po jednom takvom intelektualcu." (za Source, 8. septembra 2016., [1]) 

• Aziz Alili
  • "Ako mogu ubit' tebe, tvoje knjige neće moć', Ya Mustafa, rana zvijezdo, duge noći, Sarajevo, nijemo strijepi crni dan, odvedoše nam Mustafu u zindan..." (poznata ilahija u kojoj se spominje Busuladžić, koju je napisao Džemaludin Latić)

• Aziz Kadribegović
  • "Sudbina rahmetli Mustafe Busuladžića je tipična sudbina muslimanskog intelektualca, gotovo sasvim svejedno u kojem je vremenu živio i koji je režim bio na vlasti: ako probaš misliti svojom glavom, ode ti glava! (u zaključku knjizi "Muslimani u Rusiji" pod naslovom "Umjesto pogovora", pretisak iz Osvita, objavljenog u Sarajevu 1943. godine u tiskari "Bosanska pošta", izdaje Rijaset IZ RBiH (El-Kalem, Preporod), Sarajevo 1996., str. 56) 

• Bakir Izetbegović
  • "I Muhameda ef. Pandže, da ne zaboravimo i prevodioca Kur'ana čiji se primjerak nalazio u skoro svakoj muslimanskoj kući. Busuladžić, Đozo i Pandža su u tadašnjem globalnom i historijskom kontekstu napravili pogrešne izbore, kao i milioni drugih ljudi, a među njima hiljade uglednih intelektualaca. Recimo, poput Martina Heideggera, Ezre Pounda ili Ive Andrića, a po svakom od njih su nazvane ulice, univerziteti, nagrade. U to vrijeme se Velika Britanija bavila islamskim svijetom tako da je unosila razdor između Arapa i Turaka, izazivala sukobe i snažno podržavala osnivanje Izraela na teritoriji Palestine. Hitler je bio protivnik Engleza i nije se još uvijek znalo za zločine koje je njegov režim činio nad Jevrejima. Hitler je bio i protivnik Staljina, a zločini Staljinovog režima nad muslimanima u tadašnjem SSSR-u bili su neupitni. Dakle, napravili su pogrešne izbore iz neznanja i želje da se uz nekog jakog suprotstave silama koje su u to vrijeme činile nepravdu i nanosile patnju muslimanima i muslimanskim narodima. Busuladžić je svoju mladalačku grešku platio glavom, Đozo i Pandža slobodom. Dvojica potonjih izdržali su kazne, bili amnestirani, zatim dali veliki doprinos radu Islamske zajednice, ali i tadašnjoj jugoslavenskoj zajednici. Narod ih s pravom pamti kao muslimanske uglednike i prvake koji nipošto ne mogu biti stavljeni u isti koš s ratnim zločincima i ubicama." (stajalište povodom inicijative Damira Arnauta o "preimenovanju ulica, škola i drugih javnih površina", Stav br.307, 21.januara 2021.)

• David Kamhi
  • "Busuladžić je bio jedan vrijedan intelektualac. Ne možemo čovjeka posmatrati onako kao što pivovarski konji imaju na očima. Moramo čovjeka posmatrati na svaki mogući način i u svim segmentima i u vremenskim kontekstima, o tome se radi. Ne možemo Busuladžića posmatrati jednoobrazno. Treba da ga vidimo kompletnog kako bi smo onda donijeli sud. Ti ideološki obračuni i danas traju. Uvijek je neka politika iza toga, a ljudi se služe tim da bi druge ponizili, a sebe uzdizali." ([2] [3])

• Džemaludin Latić
  • "Bio je najljepši primjer intelektualca. To je mislilac koji je govorio istine o svome narodu, koji se hrabro i kritički sučeljavao sa prošlošću i osvjetljavao je, ali u istom trenutku imao i vizije. Zato je Busuladžić dragocjen." ([4])
  • "Busuladžić je pisao lucidne i dalekosežne eseje. Za mene dojmljiv kao pisac, musliman, ali i istinski Evropljanin. On je bio veliki po tome što je, pogotovo u svojim esejima o socijalizmu, upozoravao na to kuda čovječanstvo vode dvije najkrvavije svjetske ideologije, fašizam i komunizam. On ih je izjednačavao, dokazujući da su u suštini jednako pogubne. U svojoj knjizi ‘Muslimani u sovjetskoj Rusiji’, zbog koje će biti i ubijen, on je zapravo pokazao kako su se te njegove vizije ekstremno materijalističke ideologije u stvarnosti i ostvarile. Pisao je o nezamislivim zločinima boljševika nad muslimanima u Rusiji. No da apsurd bude potpun, nakon sukoba Tita sa Staljinom 1948. godine Mustafa Busuladžić je rehabilitiran. Dakle, svega tri godine nakon što je ubijen." (Dnevni Avaz, 27. juni 2009. godine; članak novinara Faruka Vele pod nazivom "Komunisti su ga ubili zbog knjige o Staljinovoj Rusiji")
  • "Da je taj brilijantni um ostao živ i da Komunistička partija nije pobila cvijet muslimanske inteligencije, vjerujem da bi sudbina Bošnjaka bila za jotu bolja. Tada bi sigurno bila pametnija i možda bismo i izbjegli genocid koji nam se dogodio 90-ih. Porazno je da su komunisti krajem Drugog svjetskog rata pobili cvijet partizanske muslimanske inteligencije, a poslije rata cvijet naše građanske inteligencije. Služeći četništvu i velikosrbizmu, Partija je pobila ili zatvorila sve što je mislilo kao musliman ili Bošnjak." ([5])

 

• Enes Durmišević
  • "Ja se brinem za nas i za duh bošnjačke inteligencije. Kada se govori protiv Mustafe Busuladžića, zapravo se govori protiv muslimana i Bošnjaka." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [6], [7], [8])

• Enes Karić
  • "U ovoj svojoj knjizi ne donosim zaključke o ideologiji "Mladih Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi bilo isto kao kada biste o bogumilima zaključivali na temelju dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istražitelji. Ili o Jevrejima na temelju gestapovskih izvještaja. Izuzimajući oštroumnog Mustafu Busuladžića, stoji činjenica da u prvo vrijeme (zaključujem, naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od 1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko mišljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni". Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti podjednako čitani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili su najčešće bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje, naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova." (Intervju Dana, 19. aprila 2002.godine. BH Dani, br. 253) 

• Fahrudin Sinanović
  • "Svako malo tzv. ljevičari potegnu pitanje naziva neke škole po Mustafi Busuladžiću. Sve njih pitam da li su znali za sljedeće činjenice:

– Ivo Andrić je prisustvovao potpisivanju Trojnog pakta sa Hitlerom.

– Ivo Andrić je pohvalno govorio o nacističkoj Njemačkoj i Hitleru.

– Andrićev govor prilikom predaje akreditiva Hitleru: “Gospodine kancelare, Čast mi je da Vašoj Ekselenciji predam pisma kojima je Kraljevsko Namesništvo, u ime Njegovog Veličanstva Kralja Jugoslavije, moga uzvišenog Suverena, izvolelo da me akredituje kod Vaše Ekselencije u svojstvu svoga izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra, kao i opozivna pisma moga prethodnika g. Cincar Markovića. (…) Predajući Vašoj Ekselenciji moja pisma, koristim ovu svečanu priliku da izrazim u ime Njegovog Namesnika, Kraljevskog Namesništva i Kraljevske vlade najlepše želje za ličnu sreću Vaše Ekselencije, koja sa toliko uspeha i dostojanstva stoji na čelu Velikog Nemačkog Rajha, i napredak nemačkog naroda.”

– Hitler je odlikovao Ivu Andrića Ordenom njemačkog orla. Isti orden dobio je i Ante Pavelić.

– U privatnom pismu prijatelju o Višegrađanima Andrić piše:“Toliko ih mrzim da bih im najradije zatrovao vodu da pocrkaju posle ručka.“ (Dakle, ovo Andrić lično govori, a neki njegov književni lik.)

– Ivo Andrić svome prijatelju Niki Miroševiću, koji mu je posvetio pjesmu Kairski bazar (Mujezin pjeva sure svome Bogu/Alah da mu oprosti, jerbo lažno pjeva./

Nije to ljubavi već pjesma gnjeva,/poziva na kavgu a odbija na slogu.) piše:“Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, ljenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.’’

Gospodo, hoćete li tražiti da se i ime Ive Andrića briše iz svih naziva? Ako se sve ovo oprostilo Ivi Andriću, zašto se ne bi sporne rečenice mogle oprostiti i Mustafi Busuladžiću? Ovo moje pisanje nije determinirano mržnjom prema Andriću, veliki je to pisac, nego mi se gadi licemjeran odnos u situacijama u kojima se, zbog znatno manjeg grijeha, osuđuju Busuladžić i drugi Bošnjaci, a abolira Andrić." (reakcija pod naslovom "Moj odgovor njima: O Andriću, Busuladžiću i dvostrukim aršinima" na inicijativu Igora Stojanovića za promjenu naziva škole nazvane po Busuladžiću, Facebook, 16. juna 2020. [9], [10], [11]) 

• Faruk Ajdinović
  • "Mustufa Busuladžić je, bez imalo pretjerivanja, jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca 20. stoljeća... Mustafa Busuladžić je jedan od potpisnika Rezolucija o osudi ustaških zločina u BiH kojom se od vlasti tzv. „NDH“ traži da prestanu činiti zločine nad Jevrejima, Srbima, Bošnjacima, komunistima i drugima." (pristupljeno 26. novembar 2019., objavljeno 18.06.2015. za Cazin.net [12]) 

• Filip Mursel Begović
  • "Čini se da je za sve ove pojave neka vrsta lakmus-papira posljednje dvije godine Mustafa Busuladžić. On je na stipendiju u Italiju otišao prije 2. svjetskog rata, a jedini krimen mu je što je bio spiker na rimskom radiju, što je istovjetan krimen poznatom interpretatoru sevdalinki Zaimu Imamoviću (dedi LGBT vokala Damira Imamovića), koji je pjevao sevdah na ustaškim krugovalnim postajama. Busuladžić je bio u Italiji kada su stvarni zločinci Tolj i Heinrich u Sarajevu potpisali antisemitske genocidne odluke i započeli deportacije Jevreja i time ne može imati nikakve veze s konačnim rješenjima. Busuladžić je, prema dokumentaciji ustaških službi, koja je vjerodostojna i nalazi se dostupna po arhivama, bio pod njihovim nadzorom, a prema svjedočenjima njegove porodice, i privođen je od istih tih ustaša kao sumnjivo lice. U dokumentaciji "Merhameta" iz tog perioda vidimo i da je tražena pomoć za ovog alima koji "ima dvoje djece, ženu, i teško živi"... I sada neko želi reći da je ovaj čovjek bio centralna ličnost i personifikacija ustaštva i fašizma među Bošnjacima. Amerikanci bi trebali biti oprezniji u svojim kvalifikacijama prema Busuladžiću, a ako ništa drugo, imamo i neku nenadanu korist od svega – pred našim očima odvija se politička dramska predstava u kojoj nepogrešivo možemo detektirati i razobličiti hemafroditnu licemjernu masu koja se naziva opozicijom." ("Ideologija i politika: Izdajnici, patriote i niko i ništa", Stav br. 276, 11. juna 2020., [13]) 

• Hamza Ridžal
  • "Zbog ugleda koji je uživao među svim slojevima društva, komunisti su njegovo tijelo zakopali u tajnosti. Ni danas se ne zna gdje mu je mezar. Ipak, ime Mustafe Busuladžića nadživjelo je sistem koji ga je osudio na smrt. Bez nišana na biljegu zemlje, Mustafa je ostao živjeti u jeziku i kolektivnom pamćenju. A onima koji se tamo nastane, mezar nije ni potreban." (Stav, 09. septembar 2016.)

• Haris Zahiragić
  • "Čitajući neke fragmente djela i kritike tadašnjeg društva koje je pisao Mustafa, koji je bio jedan od najoštroumnijih i najobrazovanijih umova 20. stoljeća, obuze me jeza. Prije svega zbog činjenice da je kristalno jasno predvidio opasnost koja se nalazila pred muslimanima u Bosni, ali i u cijelom svijetu." ("Kroz Mustafu Busuladžića do spoznaje o uzvišenosti istine", Akos, 30. juna 2017. [14]) 

• Hazim Šabanović
  • "Znao je na njemačkom stranice i stranice Spenglerovih djela napamet. Pisao je lahko, tečno, kristalno jasno i inspirativno." (o Busuladžiću, "Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30-31.)

• Hifzija Suljkić
  • "Bio je jedan od najplodnijih autora predratnog muslimanskog intelektualnog kruga. Objavio je preko stotinu različitih napisa, rasutih diljem tada šarolike muslimanske i jugoslovenske štampe. Njegova prva i osnovna ideja, izvor svake inspiracije bio je islam – kristalno čist, nepatvoren i jasan, jednako distanciran i od sinkretizma modernista i od učmalog formalizma niže uleme." (Hikmet)
  • "...predstavlja jednog od najvećih ovovjekovnih boraca za islam i muslimane na ovim prostorima; čovjek koji je, za svojih tridesetak godina, koliko je živio, učinio za muslimansku stvar u Bosni više od mnogih za čitavog života; bio je pisac, prevodilac, publicista, kritičar i recenzent, orator i mislilac, poliglot - a nadasve borac i pregalac za islam, čijem je razvoju na ovom tlu posvetio sav svoj životni vijek. O Mustafi Busuladžiću se danas među muslimanima malo šta zna, jer se o njemu, kao rijetko kome, pedeset godina nije smjelo ni pisati ni govoriti." (u uvodu knjizi "Muslimani u Rusiji" pod naslovom "Mustafa Busuladžić - šehid na putu istine", pretisak iz Osvita, objavljenog u Sarajevu 1943. godine u tiskari "Bosanska pošta", izdaje Rijaset IZ RBiH (El-Kalem, Preporod), Sarajevo 1996., str. 5) 

• Ismet Kasumagić
  • "Mustafa Busuladžić jedan je od najvećih ovovjekih boraca za islam i muslimane na ovim prostorima. U svom kratkom životu učinio je za muslimane u Bosni i Hercegovini više od mnogih koji su znatno duže živjeli. Bio je pisac, prevodilac, publicist, kritičar i recenzent, govornik i mislilac, poliglot, nadasve borac i pregalac za islam, čijem je razvoju na ovom tlu posvetio cio svoj životni vijek." ("Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30) 

• Mevludin Dizdarević
  • "Mnoge važne ličnosti iz naše kulturne i intelektualne historije bile su potpuno ignorirane i nisu bile utkane i učitane u našu kolektivnu memoriju, upravo da bi se redefinirao bošnjački identitet. Cilj je bio, po istraživanjima do kojih sam došao, da se na bošnjački torzo nakalemi neka druga glava, instalira neka druga elita, kvazi, vještačka elita, kako bi se lakše manipuliralo bošnjačkim narodom. Mustafa Busuladžić žrtva je tih procesa, žrtva ambicije da se s bošnjačkog tijela otkine i eliminira njihova glava, jer eliminiranje i uklanjanje elite jednog naroda nije samo zločin nad tim pojedincem već zločin nad čitavim narodom... Nažalost, Mustafa Busuladžić nije usamljen kada je riječ o elitocidu, zato što je samovoljno, jasno artikulirao pitanje bošnjačkog opstanka. To je njegova najznačajnija karakteristika. Njegovi najvažniji radovi jesu oni koji se dotiču bošnjačke budućnosti. On je, prema mojim nalazima, jedini muslimanski intelektualac koji je tada rekao da muslimani ovdje nemaju budućnost, nemaju opstanka ako ne uzmu puške u ruke. Ja sam u jednoj od svojih teza pokušao kazati to da su Bošnjaci muslimani mogli na vrijeme čitati Mustafu Busuladžića, kao što nisu smjeli, oni su mogli izbjeći klanje od 1992. do 1995. godine, ili ga barem smanjiti u velikoj mjeri." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [15], [16], [17])
  • Želi se predstaviti kao da je Busuladžić lično i personalno potpaljivao gasne komore u Jasenovcu što je strašno i nedopustivo pojednostavljivanje. (11.11.2016., za Radio Sarajevo, tekst "Za i protiv" / Ko je bio Mustafa Busuladžić") 

• Muhamed Hadžijahić
  • "Mene je posebno čudilo njegovo poznavanje jezika. Mustafa je tečno govorio svaki od tih jezika, i zato je moja ocjena da smo izgubili dva velika čovjeka: hadži Mehmed-ef. Handžića i Mustafu Busuladžića. Handžić je učenjak kakav se nije rodio u posljednjih sto godina, vrlo je značajan za muslimane Bosne i Hercegovine, no, smatram da je Busuladžić još i značajniji zato što je pored velike učenosti, poznavao i evropske jezike." ("Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30) 

• Mustafa Spahić
  • "Mustafa Busuladžić kažnjen je smrtnom kaznom u maju 1945. godine. Sudbonosna inkriminacija koja ga je odvela u smrt bila je knjiga Muslimani u sovjetskoj Rusiji. Da je tu knjigu napisao i štampao 1949. ili 1950. godine, poslije sukoba Staljina i Tita, možda bi dobio nagradu ZAVNOBiH-a, ako ne i AVNOJ-a. Životna briga i misija Mustafe Busuladžića bio je vjerski, kulturni, biološki i teritorijalni opstanak islama, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Za svaki narod i za svaku državu i zemlju i religiju u Evropi to je samorazumljivo i to se pretpostavlja, a to je kod nas uvijek upitnik i uskličnik. Pošto su komunisti osudili i strijeljali Busuladžića za antikomunizam, antisocijalizam, profašizam i pronacizam, a danas ta roba uopće ne prolazi na tržištu ideja, sadašnji din-dušmani islama, muslimana, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine osuđuju ga za ono od čega danas na dunjaluku nema odbrane osim kod Boga, za antisemitizam. Na tu temu ja ću samo reći: Ako je Mustafa Busuladžić bio antisemit, ja sam Hitler i Mussolini istovremeno." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [18], [19], [20]) 

• Osman Sušić
  • "Kada konkretno govorimo o imenima Srba i Hrvata u ovoj inicijativi govorimo o ljudima koji su bili predvodnici dva fašistička projekta, koji su potekli od velikodržavnih projekata. Ustaški pokret i četnički pokret Draže Mihajlovića su, na osnovu relevatnih dokumenata, bili saradnici fašisitičkog okupatora. Kroz spominjanje imena Mustafe Busuladžića i Huseina Đoze zajedno se ljudima koji su potpisivali naloge za direktno ubijane poput Draže Mihajlovića, ili Mile Budaka koji je kao ministar u takozvanoj NDH potpisivao zakone po uzoru na Njemačku u kojima se jasno ističe rasna nejednakosti, se pokušavaju stvari predstaviti na način da su i Bošnjaci imali svoj fašistički pokret. Husein Đozo i Mustafa Busuladžić nisu učestvovali u izvršenju zločina, niti potpisivali naredbe za takvo nešto. Đozo nije ni bio u Bosni i Hercegovini za vrijeme djelovanja Handžar divizije. On je osuđen za saradnju sa okupatorom i svoju kaznu odslužio." (intervju za Politički.ba, 23.01.2021, [21] 

• Safet Mešanović
  • "Čovjek je strijeljan samo zato što je govorio, pisao i zalagao se za spas poklanih i pobijenih ljudi od tadašnje NDH-azije. Ubijen je zbog navodne saradnje s fašistima. A antisemitizam kod Bošnjaka nikada nije ni postojao." (05. marta 2018. kao zastupnik u skupštini Kantona Sarajevo, o stavljanju van snage Odluke o izmjeni naziva osnovnoj školi na području općine Novi Grad)

• Safvet Halilović
  • "Busuladžić, kao i Kutb, u svojim spisima razmatraju stanje ljudskog duha, koji u savremom dobu proživljava veliku krizu. Kazano Busuladžićevim mislima, u savremenom dobu čovjek postaje supstancija, on je a ne Bog subjekt povijesti, materija zamjenjuje duh, ropstvo slobodu, profanost svetost, nadu nihilizam. Takvo je stanje ljudske savremenosti i to su sve pokazatelji krize ljudskog duha. U takvom razumijevanju svijeta čovjek ne može da nađe svoje stajalište, svoj oslonac, usmjeritelja, načelo i tačku koja će mu omogućiti da taj svijet razumije i sebe odredi i usmjeri u njemu. 'Nauka i filozofija nisu mogle otkriti smisao života', kategoričan je Busuladžić, a ateizam je, po njemu, 'žig sramote otisnut na ljudski razum'. Zapad je izgubio religiju i moral, smatra Busuladžić. To je zbog toga što je Zapad zaboravio na Boga i zato se tamo, nastavlja on, dešavaju socijalni paradoksi koji daju žig našoj epohi... U doba grandioznih uspjeha tehnike i džinovskih napredaka industrije, kad jedni umiru od presitosti, u svijetu vlada strahovita bijeda i nezaposlenost, milioni umiru od gladi. Europa se našla pred pogibeljnim posrtajima. Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su: komunizam, fašizam i nacional-socijalizam." ([22]) 

• Senija Milišić
  • "U tom smislu, jedno od važnijih djela, koje je za mene kao historičara posebno interesantno, jeste Islam i socijalizam iz 1938. godine. U njemu Busuladžić decidno tvrdi da se marksističko-komunistička doktrina urušila, da ju je život demantirao, da se komunizam iskazao kao nesposoban i neostvariv, kao surov i jednostran. Busuladžić je u ovoj svojoj knjizi procjenjivao da komunizam i fašizam nisu riješili socijalno pitanje te ih je smatrao neuspješnim, što se, vidjeli smo, padom Berlinskog zida i desilo. Busuladžić je smatrao da je tadašnja kriza u svijetu posljedica dublje duhovne krize. On je pisao o islamskoj koncepciji socijalizma, o odnosu islama prema marksističko-komunističkoj doktrini, socijalnom duhu islama, temeljima islamskog socijalizma i drugim temama. Prema Busuladžiću, islam nema ništa protiv onog socijalizma koji se bori za višu istinu i socijalnu pravdu koja ljudima donosi pomoć, a ne vlast; bratstvo, a ne klasnu mržnju; čovjekoljublje, a ne brutalnost; slobodu, a ne diktaturu; jednakost, a ne nasilje." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [23], [24], [25])

• Šaćir Filandra
  • "Busuladžić ima sposobnost da i najsitnije detalje, naoko neupadljive pojave života muslimana u Bosni, islamski misli. On ne misli islam, već islamski misli svijet i pojave u njemu. On zato nije teolog, već pregnuće pojedinačnog duha ka Savršenom Čovjeku; nije ni filozof, jer sve misli sa stajališta njegovog božanskog porijekla, ali zato jeste sustavni mislilac, baš zbog toga što svaku stvar i pojavu u svijetu vrjednuje i procjenjuje s aspekta njene arhetipske uzoritosti, božanskog određenja, sad samo sukladno vremenskim i prostornim okvirima. On islamski misli Bosnu i Bošnjake kao Bošnjak, musliman, u Bosni, kroz njene geografske, kulturne, nacionalne, vjerske i strategijske određenosti." (predgovoru knjige Mustafe Busuladžića "Muslimani u Evropi", Sejtarija, 1997.) 

• Vedran Jakupović
  • "Tragajući po policama, pred očima mi se pojavi knjiga Muslimani u Evropi Mustafe Busuladžića, pa rekoh da vidim šta se može pročitati u toj knjizi, poštujući onu staru “ne pričaj o bureku kojeg nisi jeo”. I uzeh knjigu uz izraze čuđenja na licu iste one bibliotekarke. Da i ja pročitam šta je to bogohulno i ljudohulno u Mustafinim spisima pročitao jedan “Naš” pseudoakademik, izvadio i citirao, pa od njega preuzeo sarajevski kantonalni zastupnik, pa predsjednici jedne, druge, treće političke partije, pa novinari, sarajevski, banjalučki, splitski kolumnisti, furkaši komunisti, profesori i šegrti s filozofije, i previše ih spomenuh, a ima ih k’o kusih pasa, posebno onih društveno umreženih. Ispade u dvadeset i prvom stoljeću da je onaj ubijeni i sakriveni opet otkriven i progonjen, a oni što misle da su živi opet se skupljaju u čopor i proganjaju. Ali nisu oni morali ni pročitati ni citirati, znali su i prije čitanja i citiranja jer su naučili a da nisu ni pročitali." (Stav, broj 89, [26])