Abdulah Sidran

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži
Abdulah Sidran
bosanski pjesnik, prozaik i filmski scenarist
Rođenje
2. oktobar 1944.
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Smrt

  • "Da mi je sada 15 do 20 godina, vjerujem da bih repovao, ali sa poezijom." (Horoskop, 2003)
  • "Najvažnije je uočiti kad će naš običan čovjek na ulici početi povezivati uzroke i pojave. On to još nije u stanju. On moze opsovati šefa države a na glasanje će izaći, pa kazati - neka. On nije u stanju povezati elementarne činjenice. Naprimjer, ako su ulice pune rupa, kakve su bile prije dvije godine, da to ima veze s nekom institucijom, da je u toj instituciji postavljen čovjek iz pobjedničke stranke... Bitna je sposobnost našeg čovjeka da povezuje uzroke sa posljedicama, da zna da je odluka ko će biti predsjednik općine u njegovim rukama. A on to još ne razabire. I to su sve skupa bolesti demokratizacije." (izjava za nedjeljnik Ljiljan)
  • "Bosna nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec raširenim nepoznavanjem mržnje. Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog rata je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra. Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra. Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati. Činjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje žrtve, nego i spoljne svjedoke, posmatrače. Opažanje opasnosti ne povećava se već se smanjuje samim njenim približavanjem. Mi smo, velika većina, govorili , kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne može dogoditi ! A, dogodilo se. Istina, dobro brojčano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opasnost. Kriminalci, lopovi i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i zločina, pa ga time lakše i brže osjete i prepoznaju. Zato se ne treba čuditi što su u Sarajevu među prvima oni reagovali, pripremili se i među prvima pružili otpor agresoru. Toj grupaciji ljudi, zlo nije strano i oni su ga brže prepoznali i reagovali na njega. Krajem 1991. godine a s početkom 1992. godine svako od nas je morao znati da će u Bosni biti rata, ali je vjerovao da neće! Vjerovanje je, izgleda, uvijek jače od znanja, takav je insan, otkako ga ima. Takođe, danas mi svi znamo da je BiH podjeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje. Sasvim moguće. Samo ko će to dočekati i kada? "
  • "A jedna je stvar, sine moj, zbog toga vrlo 'zafrkana': da nas je neko, u ono doba, hiljadu puta zapitao: 'Hoćete li baš tim, književnim, poslom da se bavite?' - mi bismo mu sto hiljada puta rekli: 'Da, mi hoćemo da pišemo!' A da smo - daj il ne daj, Bože - znali kako se preskupo, vlastitom kožom, u vlastitome životu, skupo i preskupo, svako slovo plaća, da nijedna rečenica, a kamoli knjiga, ne može biti sastavljena ni skrojena dok se krvavim životom ne plati, da li bismo na to pitanje drukčije odgovorili? Ti, znam te, Dario, ne bi! Nego bi reko. 'Neka košta šta košta!'"
  • "rat je mila majka /šta nam učiniše/ ove godine potom
iz čista mira / po Sarajevu/ počeše najbolji ljudi da mriju
tri su godine evo / kako stoje svi poslovi
sa sahrane / na dženazu/ sa dženaze/ na sahranu
tri godine/ svi poslovi stoje
tri godine evo/ kako naše Sarajevo/ ne suši obraza."
(Morija)


Djela[uredi]