Sarajevski tabut

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Sarajevski tabut
Autor
Abdulah Sidran
zbirka pjesama
Originalni naziv
Sarajevski tabut
Datum izdavanja
1993.



  • "rat je veliko zlo, koje hoda
u kuću dođe, u dušu uđe
i kuću i dušu uzme"
(Ženska)


  • "I dok, tako, zgrčen, pod borom ležiš,
od mrtve zvijeri razlikuje te
jedino dlanovi tvoje majke, vlažni."
(Ni traga o sebi)


  • "Znalo je biti vremena kad duša ciči.
Oči, srce i ruke, prepuni budu straha.
Na mrtve svoje u trenu počnem da ličim,
tijelo mi lomača biva, gnijezdo sveopšteg praha."
(Znalo je biti vreména)


  • "Potrebno mi je, dušo, s vremena na vrijeme,
da vjerujem kako nekog volim, i ljubim,
u jutrima ovim, punim strave, a pustim..."
(Potrebno mi je, dušo)


pustoš u duši
onog što se davno
rastao s nadom..."
(Voces intimae)


  • "Što duša ne uzmože,
što nikad srce nije smjelo -
sámo hoće da oposli tijelo."
(Iz dnevnika, 2.10.1987.)


  • "oči ludaka u ponoć prepune su strašne svjetlosti,
jeziva zima počiva u oku slijepca, a naše oči
obične su, i opšta slika svijeta u njima sjaji
i trune: mjesečina, lavež, strah i umor čula,
drvo suho i muzika što ga slama..."
(Ars poetika)


  • "on plače, ništa ne moleć. Jer, srce je njegovo
knjiga otvorena, iz koje uvijek učili smo
jedno: da ljubav i mudrost sestre su,
a očaj - tih im brat."
(Ponovo, svi smo na okupu)