Sarajevski tabut

Sarajevski tabut
Autor	Abdulah Sidran
Originalni naziv	Sarajevski tabut
Datum izdanja	1993.

• "rat je veliko zlo, koje hoda

u kuću dođe, u dušu uđe

i kuću i dušu uzme"

(Ženska)

• "I dok, tako, zgrčen, pod borom ležiš,

od mrtve zvijeri razlikuje te

jedino dlanovi tvoje majke, vlažni."

(Ni traga o sebi)

• "Znalo je biti vremena kad duša ciči.

Oči, srce i ruke, prepuni budu straha.

Na mrtve svoje u trenu počnem da ličim,

tijelo mi lomača biva, gnijezdo sveopšteg praha."

(Znalo je biti vreména)

• "Potrebno mi je, dušo, s vremena na vrijeme,

da vjerujem kako nekog volim, i ljubim,

u jutrima ovim, punim strave, a pustim..."

(Potrebno mi je, dušo)

• "Koja li je, Bože,

pustoš u duši

onog što se davno

rastao s nadom..."

(Voces intimae)

• "Što duša ne uzmože,

što nikad srce nije smjelo -

sámo hoće da oposli tijelo."

(Iz dnevnika, 2.10.1987.)

• "oči ludaka u ponoć prepune su strašne svjetlosti,

jeziva zima počiva u oku slijepca, a naše oči

obične su, i opšta slika svijeta u njima sjaji

i trune: mjesečina, lavež, strah i umor čula,

drvo suho i muzika što ga slama..."

(Ars poetika)

• "on plače, ništa ne moleć. Jer, srce je njegovo

knjiga otvorena, iz koje uvijek učili smo

jedno: da ljubav i mudrost sestre su,

a očaj - tih im brat."

(Ponovo, svi smo na okupu)