Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji

Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji
Autor	Karl Popper
Originalni naziv	The Open Society and Its Enemies
Datum izdanja	1943.

• "Vjerujemo da je sreća plod slobode, a sloboda plod smjelosti."

• "Tvrdim da u 'Državi' on koristi termin 'pravičnost' kao sinonim za ono što je u interesu najbolje države. Šta je u interesu najbolje države? Zaustaviti promjenu održavanjem rigidne klasne podjele i klasne vladavine. Ako sam u pravu u ovoj interpretaciji, onda moramo reći da Platonov zahtjev za pravičnošću ostavlja njegov politički program na nivou totalitarizma; i moramo zaključiti da se moramo čuvati opasnosti da budemo impresionirani jedino riječima."

• "Nema sumnje da je učenje o izabranome narodu izraslo iz plemenskog oblika društvenog života. Tribalizam, tj. naglašavanje vrhovne važnosti plemena bez koga individua ne predstavlja ništa, jeste elemenat koji ćemo naći u mnogim oblicima historicističkih teorija... Drugi aspekt učenja o izabranome narodu jeste udaljenost onoga što ono nudi kao cilj historije."

• "Tako ako se želim prijaviti kao 'Egzistencija' (sigurno vrlo skromna želja); moram 'potvrditi svoju ličnost' (...) Ova još uvijek približno popularna teorija vodi, kao što je Hegel jasno zapazio, novom opravdanju teorije ropstva. Jer samopotvrđivanje, ukoliko se tiče odnosa jednoga prema drugima, znači pokušaj dominacije nad njima. Hegel zbilja pokazuje da svi lični odnosi, na taj način mogu biti svedeni na osnovni odnos gospodara i roba, vladanja i podređenosti. Svako se mora boriti za potvrđivanje i dokazivanje sebe... Ova čarobna teorija ličnih odnosa ima, naravno, svoj duplikat u Hegelovoj teoriji međunarodnih odnosa. Narodi moraju potvrditi sebe na Pozornici Historije, njihova je dužnost pokušati vladati Svijetom (...) U našem vlastitom vremenu, Hegelov histerični historicizam još je plodno tle kojem moderni totalitarizam duguje svoj brz rast (...) Transsupstancija hegelizma u rasizam ili Duha u Krv nije mnogo promijenila glavnu tendenciju hegelizma. To mu je samo dalo primjesu biologije i modernog evolucionizma. Dakle, formula fašističkog napitka je u svim zemljama ista: Hegel začinjen materijalizmom devetnaestog stoljeća..."

• "Vjerujem da svaka takva revolucija mora kao svoj jedini cilj imati uspostavljanje demokratije; pod demokratijom ne mislim na nešto tako neodređeno kao što je 'vladavina naroda' ili 'vladavina većine', nego na skup ustanova (između ostalog na opće izbore, to jest pravo ljudi na raspuštanje svoje vlade) koje bi dopustile javnu kontrolu vladara i njihovo otpuštanje od strane onih kojima se vlada i koje bi potčinjenima omogućile dobiti reforme bez upotrebe nasilja, čak i protiv volje vladara. Drugim riječima, upotreba nasilja je opravdana samo pod tiranijom koja onemogućuje nenasilne reforme, i ona mora imati samo jedan cilj, stvaranje državnog uređenja koje omogućuje reforme bez nasilja (...) Produžena upotreba nasilja može dovesti do gubljenja slobode, pošto takva situacija može izazvati ne nepristrasnu vladavinu razuma, nego vladavinu jednog čovjeka. Nasilna revolucija koja hoće više od rušenja tiranije vjerovatno bi izazvala novu tiraniju kao vjerovatno ostvarenje svojih realnih ciljeva."

• "Ja možda griješim, a vi možda u pravu, ali mi - zajedničkim nastojanjem - možemo dosegnuti istinu." (Pogovor)