Država (Platon)

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search

Država je djelo antičkog grčkog filozofa Platona.


  • "U svakom slučaju zakone je stvorila vladajuća elita za vlastite interese. Demokracija proizvodi demokratske zakone, tirani proizvode autokratske zakone i tako dalje. Sa formiranjem zakona određuje se, što je dobro za subjekte i što služi njihovim interesima. Ko krši zakone, označavaju ga kao grešnika i kažnjavaju ga."


  • "Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema ne pravedniku svuda na šteti. Ponajprije u poslovnom životu: gdje god ljudi u zajednicu stupe, nigdje ne nalazimo da pravednik kod razvrgnuća zajednice više dobiva od ne pravednika, nego manje. Zatim u dužnostima prema državi: kad treba davati kakve prinose, pravednik od jednakoga imetka više prinosi, a ne pravednik manje; kad se što dobiva, jedan ne dobiva ništa,dok drugi mnogo. Ta, i onda kad i jedan i drugi kakvu javnu službu vrši, pravedniku, ako ništa drugo, kuća zaostaje radi zanemarivanja vlastitih privatnih poslova, a od države ne vuče nikakve koristi, jer mu to zabranjuje pravednost; tome se zamjerava svojti i znancima, kad im neće ništa pomoći protiv prava. Kod ne pravednika je sve protivno od toga; mislim naime na takvog o kome upravo sada govorah: koji bi mogao steći velike prihode.
Zato ga gledaj, ako hoćeš suditi, koliko njemu samome više koristi biti nepravedan nego pravedan. A spoznat ćeš najlakše ako dođeš do najsavršenije nepravde! Ne pravednik je tu najblaženiji, a najbjedniji su oni kojima se krivo učini ili koji ne bi htjeli krivo činiti. To je tiranija, silništvo, koje ne otima tajno i silom na malo, nego u sav mah tuđe, posvećeno, božje, privatno i državno.
Za svaki pojedini takav zločin, kad se otkrije, krivac trpi kaznu i najveću sramotu; zločince nazivaju svetokradicama, trgovcima ljudi, provalnicima, otimačima i lopovima. Ali kada tko državljanima otme imovinu i povrh toga njih same kao roblje sebi podloži, mjesto onih sramotnih imena, naziva se sretan i blažen ne samo od državljana, nego i stranaca koji za njega čuju da je činio nepravdu na veliko. Jer se ne napada nepravda zato što se čovjek boji da će je počiniti, nego što se boji da je mora trpjeti.
Tako je, Sokrate, nepravda, kad je kakva treba, jača, slobodnija i silnija od pravednosti, i kako u početku govorah, pravednost je korist jačega, a nepravednost je vlastiti probitak i korist."


  • "Prema mom mišljenju, nastaje dakle država zato, što svaki od nas nije sam po sebi dosta, nego mu mnogo treba i potrebni su mu drugi."

Drugi o djelu[uredi]

  • Karl Popper
    • "Tvrdim da u 'Državi' on koristi termin 'pravičnost' kao sinonim za ono što je u interesu najbolje države. Šta je u interesu najbolje države? Zaustaviti promjenu održavanjem rigidne klasne podjele i klasne vladavine. Ako sam u pravu u ovoj interpretaciji, onda moramo reći da Platonov zahtjev za pravičnošću ostavlja njegov politički program na nivou totalitarizma; i moramo zaključiti da se moramo čuvati opasnosti da budemo impresionirani jedino riječima." (Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji)