"Priču o zaboravu slušali smo četrdeset godina. Taj film smo gledali. I šta je bio rezultat, što je slijedilo? Slijedio je genocid! Ništa nam nije pomoglo što smo skoro sve bili zaboravili, i svoju prošlost, i svoju vjeru, čak i svoje ime; osuđeni smo bili na uništenje. Tu grešku više nećemo ponoviti."
"Iako sam više puta bila upoznata sa navodima o surovim i neljudskim postupcima protiv ne-Srba - odbila sam da se sa time suočim, ili čak da ih provjerim. Ustvari, ja sam se potpuno predala govorenju o nevinim srpskim žrtvama ovoga rata. Ovaj svakodnevni rad potvrdio je moje uvjerenje da se borimo za svoj opstanak, i da je u ovoj borbi međunarodna zajednica naš neprijatelj. I tako sam ja jednostavno poricala te navode, čak ih i neprovjeravajući. Ostala sam sigurna u mom uvjerenju da Srbi nisu sposobni da učine nešto tako. U ovoj opsesiji da više nikada ne postanemo žrtve - dopustili smo sebi da postanemo počinioci. Čuli ste jučer, a i djelimično danas opširno o patnjama koje su ovim prouzrokovane. Ja prihvatam odgovornost za moj udio u tome. Ova odgovornost je moja - i samo moja. Ona se ne proteže na druge lidere i njihovo pravo da se brane. Ona se zasigurno ne proteže na naš srpski narod, koji je već platio visoku cijenu za postupke našeg rukovodstva. Saznanje da sam odgovorna za takve ljudske patnje i za kaljanje ugleda mog naroda, uvjek će ostati dio mene." (u svojoj izjavi datoj 17. decembra 2003.)
"Ne bih dozvolio da se učini prvi genocid na ovim prostorima, a to je genocid nad Jugoslovenima, onim istinskim koji su postali produkt najplemenitijeg što je ova zemlja mogla iznjedriti. Ovog trenutka svečano izjavljujem da sam Jugosloven i to nepopravljivi po uzoru na Strossmayera, Broza i sve one koji su me učili da poštujem razlike, sve ono što podrazumijeva toleranciju. Po uzoru, dakle, na one koji su me učili da ću kroz pristajanje da budem i jedno i drugo i treće biti užasno bogat čovjek - a to su stvari koje zatucanim ljudima ne mogu sada doprijeti do svijesti. A činjenica je da danas nema veće bijede nego biti Hrvat, Srbin il' Musliman - veću sramotu sami sebi nismo mogli prirediti i trebat će nam godine da tu ljagu speremo sa sebe." (1993)
"Vidim da se interesujete za ono što se desilo u BiH. Sarajevo je od maja 1992. do marta 1996. bilo pod opsadom Vojske RS. Ta vojska je bila naoružana i od JNA i čitavog rata podržavana iz Beograda. To se može videti i u knjizi generala Veljke Kadijevića. Građani Sarajeva, a ne samo muslimani koji se danas nazivaju Bošnjaci, jedno vrijeme pretrčavali su preko aerodroma da bi došli do hrane i lijekova. I tom prilikom ubijeno ih je više od 400. Što se tiče kazana koji se nalazi na obroncima Trebevića, svi mi građani stidimo se činjenice da su bošnjački nacionalisti odvodili građane nebošnjačke nacionalnosti na kazane i tamo ih ubijali - zvanični podaci govore o 27 ubijenih. Srebrenica je najveće stratište jednog naroda, bošnjačkog naroda poslije Drugog svjetskog rata, sa oko 7.500 ubijenih i nestalih. Hag je osudio generala Krstića, jednog od komandanata Vojske RS, na 35 godina zatvora zbog izvršenog genocida u Srebrenici. Pozivam vas da ponovo dođete u Sarajevo, da budete gost moje porodice i da ponovo doživite onu ljepotu koju ste doživljavali prilikom ranijih posjeta. Puno sreće, poštovana Srbijanko." (maj 2005. za Radio Slobodna Evropa, odgovarajući na pitanje slušateljke iz Srbije o opsadi Sarajeva)
"Dok smo stajali ispred još uvijek ruinirane Narodne Biblioteke, bila sam pogođena brutalnošću onih koji su namjerno spalili milione knjiga i stotine hiljada rukopisa da bi izbrisali sve dokaze historije, kulture i života drugih naroda, da bi obezbijedili da nikakvo sjećanje na njih ne preostane nakon njihovog umorstva, kao da nikada nisu živjeli u Bosni. Da se pokuša ugasiti živ narod i svi dokazi o njegovoj kulturi i historiji – to je genocid o kakvom ja jedva mogu da podnesem da razmišljam." (Intervju, Bošnjaci.net, 19. decembar 2005)
"Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Haagu i to je nesporna pravna činjenica." ("Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem", 2007.)
Ocjenu o genocide mi ne prihvatamo, genocid ne postoji, nije se desio. Postoji zločin, organiozovani, koji se desio i za to treba da se odgovara
"I genocid u Srebrenici koji je Sud u Haagu tako kvalifikovao, sa čim se ja duboko ne slažem, mora se tretirati kao preventivni genocid, jer kako kaže naš narod, bolje je spriječiti, nego liječiti." (02.03.2017, Frljoka, Slobodna Bosna [1])
"Niko i ništa ne može dokazati da su SCG i srpski narod imali namjeru da unište muslimanski narod. Ako te namjere nema, onda nema ni zločina genocida. Ako je bilo pojedinaca koji su imali takvu namjeru, onda oni treba da izađu pred Sud i odgovaraju za zločin onako kako je to predviđeno prema međunarodnom krivičnom pravu. (...) Moj strah postoji samo u jednom. Kada se dva brata počnu parničiti, bratstvo prestaje da postoji. Ma kakva da bude presuda, ona neće proizvesti dobrosusjedske odnose." (Oslobođenje, 12. januar 2006)
"Genocid ima svoje političko ime i prezime, a to je "Republika Srpska". U tom imenu i prezimenu je sadržana sva suština, ciljevi i uzroci agresije i rata u Bosni i Hercegovini." (Al Jazeera, 11. juli 2016, članak "Ime i prezime bh. genocida je Republika Srpska", [2])
