Biljana Plavšić

Biljana Plavšić
političarka
Rođenje	7. juli 1930. Tuzla, BiH
Smrt	1. oktobra 2026. Beograd, Srbija

Biljana Plavšić (7. juli 1930 – 1. oktobar 2026) bila je bosanskohercegovačka i srpska političarka i profesorica biologije, koja je tokom rata u Bosni i Hercegovini obnašala dužnost potpredsjednice, a potom i predsjednice Republike Srpske. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu osudio ju je 2003. na 11 godina zatvora nakon što je priznala krivicu za zločine protiv čovječnosti. Nakon odsluženja dvije trećine zatvorske kazne u Švedskoj, puštena je na slobodu 2009.

Citati

Poziv na etničko čišćenje Bošnjaka iz istočne Bosne

• "Preferirala bih da se čitava Istočna Bosna očisti od Muslimana. Kada kažem 'očisti', ne želim da me se doslovno shvati i misli na etničko čišćenje. Oni su prikačili ovu oznaku 'etničko čišćenje' jednom savršeno prirodnom fenomenu i karakterisali su ga kao ratni zločin." (Svet, septembar, 1993.)

Nazivanje Bošnjaka "genetski deformisanim"

• "To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentrisan. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima." (Svet, septembar, 1993.)

Priznanje krivice

• "Prije skoro dvije godine došla sam ovde kao optužena za učešće u zločinima protiv drugih ljudskih bića, pa čak i protiv čovječnosti. Došla sam iz dva razloga: da se suočim s ovim optužbama i da poštedim moj narod – jer je bilo jasno da bi oni platili cijenu bilo čijeg nedolaska. Do sada sam imala priliku da preispitam ove optužbe, i da ih, zajedno sa mojim braniocima, provjerim i procijenim. Sada sam se uvjerila i prihvatam da su više hiljada nevinih ljudi bili žrtve organizovanog i sistematičnog djelovanja da se uklone Muslimani i Hrvati sa područja koje su Srbi smatrali svojim." (Priznanje krivice, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 17. decembra 2003.)

• "Iako sam više puta bila upoznata sa navodima o surovim i neljudskim postupcima protiv nesrba – odbila sam da se sa time suočim, ili čak da ih provjerim. Ustvari, ja sam se potpuno predala govorenju o nevinim srpskim žrtvama ovoga rata. Ovaj svakodnevni rad potvrdio je moje uvjerenje da se borimo za svoj opstanak, i da je u ovoj borbi međunarodna zajednica naš neprijatelj. I tako sam ja jednostavno poricala te navode, čak ih i neprovjeravajući. Ostala sam sigurna u svom uvjerenju da Srbi nisu sposobni da učine nešto tako. U ovoj opsesiji da više nikada ne postanemo žrtve – dopustili smo sebi da postanemo počinioci. (Priznanje krivice, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 17. decembra 2003.)

• "Postoji pravda koja zahtijeva život za svaki nevini život, smrt za svaku grešnu smrt. Za mene, naravno, nije moguće da odgovorim zahtjevima takve pravde. Ja jedino mogu da uradim ono što je u mojoj moći i da se nadam da će to biti od neke koristi – da spoznam istinu, da je kažem i da prihvatim odgovornost. Ovo će, ja se nadam, pomoći muslimanskim, hrvatskim i srpskim nevinim žrtvama da ne postanu obuzete gorčinom, koja često postaje mržnja, i koja je – na kraju – samouništavajuća." (Priznanje krivice, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 17. decembra 2003.)

• "Put i primjer Svetog Save su slijedile velike srpske vođe, čak i u današnjem vremenu, istrajno pokazujući plemenitost i dostojanstvo čak i u najtežim okolnostima. Dovoljno je samo pomenuti Vladiku Artemija Radosavljevića, koji je i dan danas glas vapijućeg za pravdu, u onome što je za Srbe postalo – pustinja Kosovo. Na nesreću, naše rukovodstvo, uključujući mene, napustilo je ovaj put tokom posljednjeg rata. Vjerujem da vam je jasno da sam se ja razišla sa tim liderima – premda prekasno. Ipak, to rukovodstvo bestidno nastavlja da traži odanost i podršku našeg naroda. To se čini izazivanjem straha, govorenjem poluistina kako bi se ubijedio naš narod da je svijet protiv nas. Ali, plodovi njihovog rada – tog rukovodstva – su jasni: grobovi, izbeglice, izolacija i ogorčenje prema cijelom svjetu, koji nas je odbacio upravo zbog tih lidera." (Priznanje krivice, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 17. decembra 2003.)