"S društvenim ugovorom Rousseau je htio kategorički ustvrditi jednu racionalnu nužnost: navesti kako mora biti konstituiran pravni poredak (...) Za Rousseaua je društveni ugovor postulat razuma, a ne historijska istina (...) Ne može se, dakle, učiniti veću grešku nego interpretirati Društveni ugovor kao historijsku priču ili ga kritikovati kao takvog." (Lekcije filozofije prava)
"[U]govor je obećanje, a zakon je zapovijed. U ugovor ima se kaže Ja ću to učiniti; u zakonima se kaže Učini to. Ugovori nas obavezuju; zakoni nas primoravaju na obavezu. Ugovor obavezuje sam po sebi, zakon obavezuje na osnovu općeg ugovora o pokornosti; stoga je u ugovoru najprije utvrđeno šta treba da se čini, prije nego što smo obavezani da to učinimo; u zakonu, najprije smo obavezani da izvršimo, a poslije se utvrđuje šta treba da se učini." (Građanin)