Građanin (Hobbes)

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Građanin
Autor
Thomas Hobbes
političko-filozofski spis
Originalni naziv
De Cive
Datum izdavanja
1642.



  • "Savjet je nalog u kojem se razlog što mu se pokoravam nalazi u samoj stvari koja je savjetovana; a zapovijed je nalog u kojem razlog moga pokoravanja zavisi od volje zapovjeditelja (...) Budući da se zakonima pokoravamo ne zbog same stvari koja se nalaže već zbog volje zakonodavca, zakon nije savjet već zapovijed, i određuje se ovako: Zakon je zapovijed one osobe, - jednog čovjeka ili skupštine - čiji nalog sadrži u sebi razlog pokoravanja (...) Otud se zakon i savjet višestruko razlikuju; zakon pripada onome ko ima moć nad onima kojima ga daje, a savjet onima koji nemaju te moći. Pridržavati se onoga što zakon propisuje je dužnost, a slijediti savjet je odluka po slobodnoj volji. Savjet smjera na korist onoga koji ga prima, a zakon na korist onoga koji ga daje. Savjet se daje samo onome koji želi da ga primi, a zakon - čak i onima koji ga ne žele. Da zaključimo, pravo savjetnika može postati ništetno voljom onoga koga on savjetuje, pravo zakonodavca ne ukida se voljom onoga kome je zakon nametnut." (XIV:I)


  • "[U]govor je obećanje, a zakon je zapovijed. U ugovorima se kaže Ja ću to učiniti; u zakonima se kaže Učini to. Ugovori nas obavezuju; zakoni nas primoravaju na obavezu. Ugovor obavezuje sam po sebi, zakon obavezuje na osnovu općeg ugovora o pokornosti; stoga je u ugovoru najprije utvrđeno šta treba da se čini, prije nego što smo obavezani da to učinimo; u zakonu, najprije smo obavezani da izvršimo, a poslije se utvrđuje šta treba da se učini." (XIV:II)


  • "A prirodna sloboda je pravo koje zakoni ne uspostavljaju, već dopuštaju. Jer kada nema zakona, naša sloboda je neograničena. Nju najprije sputava prirodni zakon i Božji zakon; šta ostane od slobode ograničava građanski zakon, a i ono što nakon toga preostane može biti sputano ustavima pojedinih gradova ili društava. Otud postoji velika razlika između zakona i prava; jer zakon je okov, a pravo je sloboda, i razlikuje se kao potpuno oprečne stvari." (XIV:III)


  • "Svi ljudski zakoni su građanski. Jer izvan građanskog društva ljudi se nalaze u stanju neprijateljstva; u tom stanju, budući da niko nikome nije podređen, nema drugih zakona osim naloga prirodnog uma, koji su Božji zakon. No u građanskoj vladavini zakonodavac je samo država; to jest čovjek ili skupština kojima je povjerena najviše vlast u državi, a državni zakoni su građanski." (XIV:V)


  • "Zakon otud ničemu ne služi, osim ako ne daje na znanje da je nešto vaše na taj način da je drugim ljudima zabranjeno da vas ometaju u slobodnoj upotrebi, i ako ne osigurava vam da u tome uživate u svako vrijeme, prema svome htijenju i raspoloženju (...) [S]toga je zakon beskoristan ako ne sadrži oba dijela, onaj koji zabranjuje kršenje i onaj koji kažnjava prekršitelje. Prvi od ta dva dijela, koji se zove raspodjelni, zabranjuje, i obraća se svima; drugi, koji se naziva krivičnim ili kaznenim, obavezuje, i obraća se samo sudskim službenicima." (XIV:VII)


  • "[B]eskoristan je zakon koji je moguće nekažnjeno prekršiti." (XIV:VIII)


  • "Što se tiče smisla zakona, kada postoji bilo kakva sumnja, za smisao treba pitati one kojima je najviši autoritet povjerio poznavanje načela, ili suđenje; jer suditi nije ništa drugo nego pomoću tumačenja primjenjivati zakon na pojedinačne slučajeve." (XIV:XIII)


Vanjski linkovi[uredi]

  • Djelo na engleskom jeziku.