Kaimija

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Kaimija
Autor
Derviš Sušić
pripovijetka iz zbirke pripovijedaka Pobune (1966.)
Originalni naziv
Kaimija
Datum izdavanja



  • "Izričem najdublju zahvalnost zemljama Anadoliji i Persiji i gradovima Istambulu, Sofiji i Jedrenu. Dao Bog pa im na granice i pod zidine ne dolazili slavohlepni Bošnjaci s oslobodilačkim namjerama. Od ostalog će se valjda znati i sami sačuvati." (Hasan Kaimija)


  • "...Nigdje škrtost nema tako zlehud oblik, ni zavist širinu, ni tiha mržnja dubinu. Ali nigdje ljubavna pjesma nije od tako tananih niti izatkana kao u šeheru..." (Hasan Kaimija)


  • "...Dvije noći plačem nad sudbinom nesretnog naroda koji još ne zna ni da je narod. Dvije noći plačem i pijem. I pijan, s rukom na Kur'anu se zakunem..." (Hasan Kaimija)


  • "...U svitanje ljuljam se ja sokakom pijan, užasnut, i vrištim, odakle, odakle početi, pobogu braćo?!..." (Hasan Kaimija)


  • "...I prisjećam se teška sna: odnekud dotjeran prilazim rijeci, a preći ne mogu. Pođem natrag, ali i tamo voda. A neko goni, pobjeći moram... (Hasan Kaimija)


  • "Dragi moj opasnost od drugog obično reži za granicom. U Bosni, ona se vidi u znaku Suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti."


  • "(...)zar je kajanje zbog učinjenog najteža kazna? Mislim da je tegobnija praznina zbog propuštenog."


Djela Derviša Sušića
Hodža Strah | Kaimija | Plaćenik | Pobune | Preko mutne vode | Seljačka jadikovka | Uhode