Jedan dan u mojoj kasabi

Jedan dan u mojoj kasabi
Autor	Zija Dizdarević
Originalni naziv	Jedan dan u mojoj kasabi

• "Grad ovaj živi tužno i zaboravljeno, kao da mu je vlasnik davno negdje umro. Dvadeset i pet kafana, između njih dućani, ćerhane prazne, bez glasa. Ponegdje čekić kucne. Zamišljen čovjek drži u ruci razvaljenu cipelu i gleda nekud poviše nje. Kao oli­njali psi što se povlače oko haremskih ograda, tako se javljaju brige u ovaj čas: blijede, nejake već i da ujedu a kamoli kriknu pobunom. Ništa. Prastaro bosansko ništa."

• "Za jedan čas sve je stalo kao ošinuto. Zaustav­ljeni životi, kao podređeni nekoj zapovjedi, tog tre­nutka okrenuše se unazad. Grozničavo, brzo, kako se to može samo u panici jednog neizmjerno krat­kog vremena koje prijeti da će sad, odmah, proći, pobjeći – ljudi zaroniše u svoju prošlost tražeći ono svijetlo i lijepo, ono drago što su zakopali i sačuvali duboko u sebi kao rijetko blago. Poneseni vilovitim skokovima onih bjelaca i glasnom bojom nestale pašažere, misli su najednom povrvjele, mnogobrojne i bez reda."

• "Sto­ji tako na jednom mjestu, otvoren život Ramiza Sahačije i kroz taj otvor naslućeni su golemi, nez­nani prostori, široke ulice po svijetu i topla pred­večerja, žene bijelih nasmijanih zuba, putevi što tonu u drhtavu izmaglicu, ljudi... Iznenadna želja da se otkine, da ode ma gdje, 'glavom preko svije­ta', pokrenu se u njemu, diže se do grla i tu stade."