Filozofija historije

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigaciju, pretragu
Filozofija historije
Autor
Georg Wilhelm Friedrich Hegel
filozofski spis
Originalni naziv
Vorlesungen über die Philosophie der Weltgeschichte
Datum izdavanja
1837.



  • "Za tvrdoću, koju je Rimljanin trpio u državi, imao je naknadu iste tvrdoće, koju je on uživao u porodici: sluga na jednoj strani, despot na drugoj".


  • "Njemačka se rascijapila na suverene države. Feudalne obaveze su ukinute, načela lične slobode i slobode imovine su uzdignuta na razinu temeljnih načela. Svaki građanin ima pristup državnim službama: ali sposobnost i ponašanje su nužni uvjeti za to. Upravljanje počiva na birokratiji, a lična odluka monarha stoji iznad svega: posljednja je odluka, kao što je već rečeno, apsolutno potrebna. Ali, kad su zakoni čvrsto utvrđeni i kad je organizacija države dobro određena, ono što je ostavljeno ličnoj odluci monarha, malo je važno pred suštinom stvari. To što je jednom narodu sudbinom dat plemeniti monarh, treba smatrati velikom srećom. Ali, u velikoj državi ni to nema velike važnosti: njena je snaga u snazi njenog razuma. Egzistenciju i spokoj malih država jamče, manje-više, drugi: one, prema tome, nisu uistinu nezavisne države, i ne moraju iskusiti ratni oganj. U upravljanju može sudjelovati, kao što je rečeno, svako ko ima znanje, iskustvo i moralnu volju. Moraju vladati oni koji znaju, a ne neznanje i taština učenih. Najposlije, što se tiče ličnog uvjeravanja, već je rečeno da je s protestantskom crkvom došlo do pomirenja religije sa pravom. Nema svete savjesti, nema religiozne savjesti koja bi bila odvojena od svjetovnog prava, ili naprosto suprotna njemu."


  • "Misao, pojam prava pribavio je sebi najednom važnost, a tome se nije moglo oduprijeti staro postolje nepravde. U misli o pravu udesilo se, dakle, uređenje i na tom se osnovu trebalo od sada bazirati sve. Otkako je sunce na nebeskom svodu i otkako planeti kruže oko njega, nije se vidjelo da se čovjek postavlja na glavu, tj. na misao, i da zbilju izgrađuje prema njoj. Anaksagora je prvi rekao da nous upravlja svijetom. Ali, tek je sada čovjek došao do spoznaje da misao treba da upravlja duhovnom zbiljom. Prema tome, bio je to divan izlaz Sunca. Svi su misaoni ljudi sudjelovali u slavljenju te epohe. Uzvišen je zanos vladao u ono vrijeme, entuzijazam duha prostrujao je svijetom, kao da je tek sad došlo do zbiljskog pomirenja božanskoga sa svijetom."


  • "Predmet je muhamedanizma čisto intelektualan."



Djela Hegela
Estetika | Fenomenologija duha | Historija filozofije | Filozofija historije | Predavanja o filozofiji religije | Filozofska propedeutika | Dijalektika i osnovni zakoni formalne logike | Osnovne crte filozofije prava