Baskervilski pas

Izvor: Wikicitati
Baskervilski pas
Autor
Arthur Conan Doyle
detektivski roman
Originalni naziv
The Hound of the Baskervilles
Datum izdavanja
1902.



  • Smatram za dužnost da kažem da ste u knjigama u kojima ste moje skromne podvige tako ljubazno opisivali isuviše potcijenili vlastite sposobnosti. Vi možda niste neka velika svjetlost, ali palite druge svjetlosti. Ima ljudi koji, istina, nisu geniji, ali su obdareni značajnim darom da podstrekavaju genije drugih ljudi.
    • Holmes o dr. Watsonu, glava I, str. 10.
  • Kad kažem da mi vi dajete podstreka, mislim, bit ću iskren, da me svojim pogrešnim zaključcima često dovodite do istine.
    • Holmes o dr. Watsonu, glava I, str. 10-11.
  • Znate moju metodu. Primijenite je.
    • Glava I, str. 11.
  • Sad, Watsone, dolazi dramatični sudbinski trenutak. Čujete korake na stepenicama. On ulazi u vaš život i vi ne znate nosi li vam dobro ili zlo. Šta želi dr. James Mortimer, čovjek od nauke, od Sherlocka Holmesa, specijaliste za zločine?... Naprijed!
    • Glava I, str. 14.
  • Učenik na polju nauke, g. Holmes, početnik koji skuplja školjke na obali velikog nepoznatog mora svemira.
    • Dr. Mortimer, glava I, str. 15.
  • Vi me neobično zanimate, g. Holmes. Nisam kod vas jednostavno očekivao takvu dolikokefalnu lobanju i jedno takvo izrazito supraorbitalno razvijeno čelo. Nemate li ništa protiv toga da prstima opipam vašu lobanju? Gipsani model vaše lobanje, poštovani gospodine, bio bi ukras svakog antropološkog muzeja sve dok ne bude mogao steći original. Ne želim reći ništa neprilično, ali priznajem: meni se sviđa vaša lobanja.
    • Dr. Mortimer o Holmesu, glava I, str. 15-16.
  • Tom proviđenju, sinovi moji, ja vas preporučujem i savjetujem vam da budete obazrivi, da se čuvate močvare u onim tamnim časovima kada zli dusi caruju.
    • Glava II, str. 24.
  • Dosad sam svoja istraživanja ograničavao na ovaj svijet. Koliko su mi moje skromne snage dopuštale, borio sam se protiv zla. Ali da se upustim u borbu i s ocem svega zla, bio bi možda isuviše častoljubiv podvig.
    • Glava III, str. 39.
  • Znao sam da je potpuna usamljenost vrlo potrebna mome prijatelju u tim časovima najintenzivnijeg razmišljanja kad mjeri vrijednost svakog djelića dokaza, cijeni razne teorije, jednu prema drugoj, i izvodi zaključke, značajne i beznačajne.
    • Glava III, str. 42-43.
  • Čim sam otvorio vrata, moja prva misao bila je da je izbila vatra jer je sobu toliko ispunio dim da se jedva vidjela svjetlost lampe na stolu. Ipak, kad sam ušao u sobu, primijetio sam da se varam. Bio je to samo ljuti dim jakog duhana koji mi je, jednostavno, stezao gušu, te sam se morao nakašljati. Kroz dim sam u nejasnim konturama vidio Sherlocka Holmesa, koji je s crnom zemljanom lulom u zubima, obučen u sobnu haljinu, udobno sjedio u naslonjaču. Nekoliko smotaka papira ležalo je oko njega.
    - Da nisi nazebao, Watsone? - upita on.
    - Ne, nego ovaj otrovni zrak.
    - Hm, kad baš reče, i meni se čini da je zaista dosta gust.
    - Gust?!... Nepodnošljiv je!
    - Otvori onda prozor!
    • Glava III, str. 43.
  • Zaista ste toliko neiskusni, Watsone, da je zadovoljstvo za mene da svoje slabe sposobnosti malo isprobam na vama.
    • Glava III, str. 43.
  • Svijet je pun razumljivih stvari koje niko živ nikad ni slučajno ne primjećuje.
    • Glava III, str. 44.
  • - Šta misliš gdje sam ja bio?
    - Isto tako cijelog dana kod kuće.
    - Naprotiv, bio sam u Devonshireu.
    - Duhom.
    - Tako je. Moje tijelo ostalo je u ovom naslonjaču i, kao što sa žaljenjem primjećujem, za vrijeme mog odsustva popilo je dva velika ibrika kahve i uništilo nevjerovatnu količinu duhana.
    • Glava III, str. 44.
  • - Izgleda da je to jeziva okolina.
    - Da sasvim priliči velikom zločinu. Kad bi se đavo ikada poželio umiješati u ljudske stvari...
    - Zar ste i vi skloni natprirodnim objašnjenjima?
    - Oruđa đavolova mogu biti od mesa i krvi, zar ne?
    • Glava III, str. 45.
  • Dosta je čudno, ali ja nalazim da mi koncentrirana atmosfera pomaže za koncentriranje misli. Još nisam dotle došao da se zavučem u sanduk da bih bolje mislio, ali to bi svakako bilo logično ostvarenje mog uvjerenja.
    • Glava III, str. 45-46.
  • Za moje oči, između fino složenog uvodnog članka u Timesu i nečistog sloga nekog večernjeg lista od pola penija ima isto toliko razlike kao za vas između crnačke i eskimske lobanje. Razlikovanje pojedinih vrsta slova ubraja se u osnove znanja jednog stručnjaka koji naučno misli. Moram vam ipak priznati da sam jednom, u svojoj sasvim ranoj mladosti, pomiješao Leeds Mercury s Western Morning Newsom. Ali uvodni članak u Timesu u potpunosti je karakterističan i ove riječi nisu mogle biti uzete ni iz čega drugog.
    • Glava IV, str. 52.
  • Times je list koji čitaju isključivo obrazovani ljudi.
    • Glava IV, str. 53.
  • Bolje reći, u oblast u kojoj vagamo između raznih mogućnosti i odlučujemo se za najvjerovatniju. To je naučna upotreba mašte, ali uvijek imamo neku materijalnu bazu odakle počinjemo sa špekulacijama.
    • Glava IV, str. 54.
  • Sherlock Holmes je u velikoj mjeri imao dar da po svojoj slobodnoj volji odmara duh. Iduća 2 sata kao da je potpuno zaboravio na zagonetan slučaj u čije smo tajne bili zapleteni i mirno posmatrao slike moderne belgijske škole. Čak i kada smo napustili galeriju, govorio je, sve dok nismo stigli do hotela, isključivo o umjetnosti, o kojoj je on, uzgred budi rečeno, imao sasvim barbarske pojmove.
    • Glava V, str. 67.
  • Kad se čovjek raspituje za jednog poznanika, često ima priliku naći drugog.
    • Glava V, str. 68.
  • Ništa nije tako stimulirajuće kao slučaj u kojem sve ide protiv vas.
    • Glava V, str. 77.
  • - Ali brinem se...
    - Zbog čega?
    - Zbog toga što tebe tamo šaljem. To je neprijatna stvar, Watsone, vrlo neprijatna i opasna stvar i što je više ispitujem, sve mi se manje sviđa. Da, dragi moj prijatelju, vi ćete se možda smijati, ali, tako mi časti, radovat ću se ako vas opet vidim živog i zdravog ovdje, u Baker Streetu.
    • Glava V, str. 81.
  • Ne tražim od vas ništa drugo nego da mi saopćavate činjenice. Ostavite meni da sklapam teoriju.
    • Glava VI, str. 82.
  • Zaista je neobična ova močvara! - kazao je on gledajući duge brežuljke s fantastičnim šiljastim krunama granita. - Nikad nije čovjeku dosadno da gleda tu močvaru. I ne slutite kakve čudesne tajne ona krije! Tako je široka, tako pusta i tako tajanstvena...
    • Glava VII, str. 105-106.
  • Život je postao nalik toj velikoj grimpenskoj močvari s njenim mnogobrojnim mjestima živoga blata u koja čovjek može utonuti. I nigdje vođe da pokaže put!
    • Dr. Watson, glava VII, str. 116-117.
  • Za sebe mogu reći da sam danas bio mudar kao zmija jer, kad me Mortimer počeo salijetati svojim pitanjima, upitao sam ga, onako sasvim uzgred, kojem tipu pripada glava starog Franklanda. Posljedica je bila da sam cijelog ostatka našeg puta slušao samo o frenologiji. Da, nisam ja uzalud godinama živio sa Sherlockom Holmesom.
    • Glava X, str. 172.
  • Po odijelu je izgledao kao bilo koji turist koji je posjetio močvaru i sa svojom mačijom ljubavlju prema ličnoj čistoći uspio je postići da mu brada bude tako obrijana, a rublje tako čisto kao da je u svom stanu u Baker Streetu.
    • Dr. Watson o Holmesu, glava XII, str. 197-198.
  • Ništa lakše nego ući u trag nekom učitelju.
    • Glava XII, str. 204.
  • Nije u pitanju šta mi znamo nego šta možemo dokazati.
    • Glava XII, str. 211.
  • Odjednom je skočio, zavrtio se oko sebe i nasmijao, pa prodrmao moju ruku. Zar je to mogao biti onaj moj ozbiljni, u sebe povučeni prijatelj? Da, da, postoje zaista skrivene vatre u ljudima.
    • Glava XII, str. 212.
  • Ne može čovjek uvijek imati uspjeh kojem se nada. Za istragu su potrebne činjenice, a ne bajke i legende.
    • Glava XII, str. 216.
  • Za sve ostale bio je ubica, stavljen izvan zakona, ali za nju je ostao još onaj nekadašnji veseli mali dječak, koji se svojom ručicom tako čvrsto držao za ruku svoje velike sestre. Zlo je, zaista, kad čovjek nema barem jednu ženu koja će ga oplakivati.
    • Glava XIII, str. 220-221.
  • Izvinite što se jedan ljubitelj umjetnosti na trenutak zaboravio diveći se umjetničkom djelu - rekao je on pokazujući rukom slike koje su visile na suprotnom zidu. - Watson, istina, tvrdi da se ja ni najmanje ne razumijem u umjetnost, ali to je čista ljubomora, pošto se moja načela ne slažu s njegovima. Ali ovo je zaista čitava zbirka vrlo lijepih slika.
    • Glava XIII, str. 223.
  • Kad vidim neku sliku, znam da li je dobra ili ne, a ove ovdje vrlo su dobre.
    • Glava XIII, str. 223.
  • Ja sam izvježbao svoje oči da na licu gledaju samo crte, a ne kosu, šešir i ostale krpe. Ko želi tragati za zločinom mora prije svega prozreti svako prerušavanje.
    • Glava XIII, str. 225.
  • Uhvatili smo ga, Watsone, uhvatili i mogao bih se zakleti da će se on još prije sutrašnje večeri koprcati u našoj mreži, baš kao neki dragi leptir. Jedna igla, komadić pluta, ceduljica i mi ćemo ga imati u svojoj zbirci u Baker Streetu.
    Okrenuvši se od slike, prasnuo je u smijeh. Rijetko sam ga čuo da se glasno smije, a kad bi se smijao, to je značilo vrlo lošu stvar za onoga kome je smijeh bio namijenjen.
    • Glava XIII, str. 226.
Wikipedia
Wikipedia


Djela Arthura Conana Doylea
Studija u grimizu | Znak četverice | Avanture Sherlocka Holmesa | Memoari Sherlocka Holmesa | Baskervilski pas | Povratak Sherlocka Holmesa | Dolina straha | Njegov posljednji naklon | Knjiga slučajeva Sherlocka Holmesa