Blago u duvaru

Izvor: Wikicitati
Blago u duvaru
AutorZija Dizdarević
Originalni nazivBlago u duvaru
  • "Onda su došli dani drukčiji i svjetliji. Dotada zatvoren u se i svoju vlažnu dućansku buđ, okružen tajanstvenim pričama i izmišljotinama, sad je Ibrišim najedanput izašao na sunce, još uvijek u starim, već sasvim sjajnim čakširama, ali sad obrijan i s lukavo veselim pogledom. Uortačio se s Mirkom, prikupio dug od ljudi, narod zacvilio pod ujedima kamata i Ibrišimovih iznenadnih tužbi, poneko daleko u planini i selu zastenjao i jauknuo kad su mu njivu prodali, a nekadašnja Jusufagina magaza sinula veselo i zadovoljno sa utrobom zasićenom bezbrojnim džakovima soli.
Tako se iz plača rodi radost, rat se davno svršio, njeko propada, njeko se pati, a njekom je bolje, njeko i kuću gradi i slaže ćar na ćar, njekome su djeca glavna briga, njekome briga što nejma djece, hele - nikom potaman, svak zna svoje, a tako, br'te, ako ćemo pravo, i mora bit', njeko se pati a njeko uživa, dunjaluk je tako stvoren, šta moreš, i da nije fukare ne bi ni sunce sjalo."