Ćoškaste noći Ibrahima Ćosana

Izvor: Wikicitati
Ćoškaste noći Ibrahima Ćosana
AutorZija Dizdarević
Originalni nazivĆoškaste noći Ibrahima Ćosana
  • "Tužan je bio život Ćosanov, tužan kao i život naše otrcane, ogoljele, stare bosanske čaršije. U čamotinji i bijedi ta napuštena naša kasablijska čaršija plaća porez, tavori dan za danom, skapava ostavljena samoj sebi i dovija se kako zna da je ne dotuče vrijeme, beskrajno i ničim neispunjeno. Pobenavi tako svake godine poneko u kasabi i time se onda hrani ostali svijet, za tog luđaka uhvati se čitava čaršija kao utoplje­nik za slamku i – život je ispunjen nečim. Satrven život."
  • "Pričao je Ibrahim jednom nešto nesuvislo o tome kako su sve noći naprav­ljene na ćoškove i kako ti ćoškovi svijetle, svjetlu­caju k'o zvijezde. Leži on u tim ćoškastim noćima, a iz jasala bodu ga slamke i čini mu se da su to oni ćoškovi. Tako su ga svakog jutra zaticali u drugoj štali, ljutili se pa ga istjeravali iz jasala ili mu davali da nanese vode u kuću kako bi odradio tu prospavanu noć."
  • "Beznadno stoje ljudi nad Ćosanom kao nad svojim crnim udesom. Ni jednog glasa. Visoko u prostorima ždralovi bježe. Najzad Hamza Brko prevali:
– Svi smo mi budale, moj br'te. Svi smo izubi­jani i modri i čvaknuti, jakako, dok smo vaki, uh... živote!"