Politika (Aristotel)

Politika
Autor	Aristotel
Originalni naziv	Πολιτικά

• "I bolje je izabrati da zakon vlada negoli jedan između građana; i prema istome razlogu, iako bi bilo bolje da neki vladaju, ipak tê treba postaviti kao zakonočuvare i službenike zakonima. Jer nuždno je da postoje nekakvi upravitelji, ali kažu kako nije pravedno da to bude jedan, ako su svi slični. One pak stvari za koje se čini kako ih ne može odrediti zakon, tê ni čovjek ne bi mogao znati. No dostatno poučivši, zakon prepušta ostalo upraviteljima da prosude i provedu prema najpravednijem mnijenju. Uz to im dopušta ispraviti što god im se po iskustvu pokaže boljim od postojećih zakona. Ko dakle nalaže vladavinu zakona, čini se kako nalaže vladavinu samih boga i uma; ko pak nalaže da čovjek vlada, dodaje i zvijer. Jer želja je takva, i strast izopačuje vladatelje i najbolje muževe. Zbog toga je zakon um bez žudnje." (1287)

• "Najčešće se nezamjetljivo vladavine najboljih mijenjaju, kad se raspadaju pomalo, kao što je rečeno u ranijim [raspravama] općenito ο svim oblicima državnog poretka: kako uzrokom promjena može biti i sitnica. Jer kad jednom zanemare koju od stvari u ustavu, poslije lako i štogod veće promijene, sve dok se ne izmijeni cjelokupni državni ustroj." (1307b)

• "U onim, dakle, dobro usklađenim državama treba više od svega ostaloga paziti da se ne čini ništa protuzakonito, i još najviše ne zanemarivati sitnice, jer krišom se uvlači protuzakonitost, kao što imutak rastače učestao sitan rashodak." (1307b)

• "Troje trebaju imati oni koji će obavljati najviše službe: prvo, ljubav prema ustanovljenom poretku; zatim, najvišu sposobnost za poslove dotičnog upravnog položaja; i treće, krepost i pravednost primjerenu svakom dotičnom državnom poretku (jer ako nije ista pravednina u svim državnim porecima, mora i pravednost biti različita)." (1309a)

• "Jer ne smije se misliti kako je robovanje živjeti prema ustavu, nego je to [ljudima] spas." (1310)

• "No najveće od svega spomenutoga za trajnost državnog poretka, a što sada zapostavljaju svi, svakako je odgoj primjeren [dotičnom] državnom poretku. Jer nikakve koristi ni od najkorisnijih zakona i uz koje pristaju svi građani, ne budu li [mladi] privikavani i odgajani u duhu državnog poretka." (1310)

• "Prva zajednica od više domaćinstava nastala radi trajne potrebe jeste naselje. Izgleda da je naselje nastalo prirodnim raseljavanjem porodice..."

• "Potpuna zajednica od više naselja (sela) koja je, da tako kažemo, postigla najviši stepen samodovoljnosti jeste država; ona nastaje radi održavanja života, a postoji radi sretnog života... Iz ovoga je, dakle, jasno da država nastaje po prirodi i da je čovjek po prirodi državotvorno biće..."

• "Stoga je jasno da je čovjek biće sposobno da živi u društvu više nego svaka pčela i svaka životinja koja živi u stadu. Jer, kako rekoh, priroda ništa ne čini uzalud, a od živih bića jedino čovjek ima razum."

• "Jasno je, dakle, da država nastaje po prirodi i da je važnija nego pojedinac. Ako pojedinac izdvojen nije sam sebi dovoljan, odnosit će se prema cjelini kao i drugi njeni dijelovi. A onaj ko ne može da živi zajednici ili kome ništa nije potrebno jer je sam sebi dovoljan, nije dio države, te je zvijer. U svim ljudima, dakle, postoji prirodna težnja za takvom zajednicom i onaj ko ju je prvi osnovao začetnik je najvećeg dobra. I kao što je čovjek kad dostigne svoj puni razvitak, najbolji od svih živih bića, tako je bez zakona i pravde najgore od svih... Pravednost je, međutim, potreba državama jer pravda čini poredak državne zajednice, a ona se sastoji u tome da se odluči šta je pravo."

• "Jer vladanje i pokoravanje ne samo da su nužni, već i korisni. Jedni su odmah od rođenja predodređeni da se pokoravaju, a drugi da vladaju."

• "Prema tome, jasno je da su jedni ljudi po prirodi slobodni, a drugi robovi, i da je za robove i korisno i pravedno da robuju."