Metodologija društvenih nauka

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search

Metodologija društvenih nauka je djelo Maksa Vebera, najznačajnijeg socijalnog mislioca 20.st.


  • "Nema ničega opasnijeg od miješanja teorije i historije".


  • "Dostojanstvo ličnosti zasigurno počiva na činjenici da za nju postoje vrijednosti prema kojima usmjerava svoj život"


  • "Nauka nije puki opis zatečene stvarnosti ili jednostavna reprodukcija činjenica".


  • Misaone konstrukcije su "pokušaji da se na osnovi aktuelnog stanja našeg znanja i pojmovnih tvorbi koje nam stoje na raspolaganju, unese red u haos onih činjenica koje smo uvukli u krug naših interesa".


  • "On [idealni tip - op.a.] se dobiva jednostranim isticanjem jednog ili pojedinačnih stajališta i ujedinjenjem čitavog niza difuznih, diskretnih, ovdje više, tamo manje prisutnih, mjestimice odsutnih, pojedinačnih pojava, koje se prema tim jednostrano istaknutim stajalištima sklapaju u pojmovnu sliku koja je u sebi jedinstvena. U svojoj pojmovnoj čistoći ta se pojmovna slika nigdje ne može naći u stvarnosti; ona je utopija, a historijskom istraživanju postaje zadaća, da u svakom pojedinom slučaju utvrdi koliko je stvarnost blizu ili daleko od tih idealnih slika... Ako se pažljivo koristi, taj pojam čini posebnu uslugu cilju istraživanja i predočavanja".


  • "Plod stabla spoznaje koji je neprijatan svakoj ljudskoj udobnosti, ali koji je neizbježan, nije ništa drugo nego upravo - znati opreke i morati vidjeti da svaka pojedinačna važna djelatnost i život u cijelosti, ako ne protiče kao jedna prirodna zgoda, nego se treba svjesno upravljati, znače lanac konačnih odluka putem kojih duša, kao u Platona, bira svoju vlastitu sudbinu - znači smisao njenih čina i svakog bitka." (Smisao "vrijednosne neutralnosti" sociologijskih i ekonomskih nauka)


  • "Jer je smisao vrijednosne rasprave da se razumije ono što protivnik (ili on sam) uistinu misli, to jest vrijednost do koje je zbiljski, a ne samo naizgled, stalo jednom od dvojice sudionika i da se tek tako uopće omogući nekome da zauzme stav prema toj vrijednosti.(...)Zapravo vodi barem, često s najvećom vjerovatnošću, spoznaji zašto se i o čemu nije moguće složiti. Upravo ta spoznaja jest spoznaja istine i upravo ona služi raspravama o vrednovanjima." (Ibid.)


  • "Radikalna sumnja je otac spoznaje." (Ibid.)


  • "Neću rješavati ni pitanje moraju li predavanja na empirijskom stručnom području prije svega težiti tome da budu zanimljiva. Što se mene tiče bojim se da bi u svakom slučaju draž studenata postignuta ličnim notama trajno slabila sklonost studenata za jednostavan rad." (Ibid.)


  • "Ali profesor ne bi trebao postavljati zahtjev da kao profesor nosi maršalsku palicu državnika (ili reformatora kulture) u svojoj naprtnjači, što on radi kad se služi okriljem katedre za izražavanje državničkih političkih (ili kulturno-političkih) sentimenata." (Ibid.)


  • "Nije istina - kao što se tvrdilo - da ličnost jest i da bi trebala biti cjelina u tom smislu da bi morala biti izgubljena, kad je ne bismo isticali u svakoj zgodi." (Ibid.)


  • "Pravnik ima tako malen zadatak - dokazati vrijednost onih kulturnih dobara čije je postojanje povezano sa postojanošću prava, koliko ima medicinar dokazati da je vrijedno težiti produženju života u svim okolnostima." (Ibid.)


  • "(...) poželjno je da se generacija koja upravo sada izrasta prije svega nauči na misao da biti ličnost jest nešto, što se ne može namjerno htjeti i da postoji samo jedan jedini put da se (možda!) postane ličnost - iskrena predanost jednoj stvari, kakva god ona bila, i iza nje izveden zahtjev trenutka u pojedinom slučaju." (Ibid.)