Knjiga vrtova

Knjiga vrtova
Autor	Dževad Karahasan
Originalni naziv	Knjiga vrtova
Datum izdanja	2004.

• "..je li naša potreba za rječitim svijetom, naša ljubav prema vrtovima i sklonost da svijet oblikujemo kao vrt, je li to, kažem, sjećanje naše duše na raj u kojem je boravila prije nego je rođena u ovo postojanje kako tvrdi Platon, ili je to naš pokušaj da spasimo svijet od šutnje kojom nam prijete, u koju svijet guraju scientisti, tehnolozi i ostali proroci anorganske materije? Pravimo li vrtove da bismo sačuvali govor u svijetu koji tone u nijemost? Branimo li vrtovima značenje i smisao u svijetu u kojem sve više stvari upada u tupu podudarnost sa sobom? Ili je i jezik darovan, pa sada obnavlja sjećanje otkrivajući nam ljepotu svijeta oblikovanog u vrt? Srećom, ne možemo to znati, možemo jedino napomenuti da vrt oslovljava rajsku stranu našeg bića i time što nas podsjeća na jezik i tako nas spašava od zaborava."

• "Jesu li ovozemaljski vrtovi sjene što ih rajski vrt baca na zemlju? To ne možemo znati, način postojanja raja i svega u njemu izmiče našem znanju, ali možemo znati, jer je to sasvim očigledno, da vrt tijesno korespondira s rajskom stranom ljudskoga bića, dakle s onim u nama što nam omogućuje da zamišljamo raj i sanjamo o njemu, s onim dijelom nas koji nas oslobađa podudarnosti s ovom, zadanom nam, eksistencijom i usmjerava nas prema drugačijem (prema rajskom?) načinu postojanja. U vrtu se manifestira naša sloboda, jer vrt oblikujemo izborom iz onoga što nam Božiji svijet nudi, a izbor je, kao što znamo, osnovni nezaobilazni oblik slobode. Od svih korisnih i ukrasnih biljaka što rastu u jednoj klimatskoj zoni, od svih minerala, vrsta kamena i građevisnkih materijala do kojih možemo doći, od svega što nam nama poznati svijet stavlja na raspolaganje, mi biramo ono od čega ćemo sklopiti svoj vrt. Ali se u vrtu manifestira i najviši oblik slobode za koji smo u ovom životu sposobni – kod oblikovanja vrta mi prevladavamo naše prirodne porive da radimo ono što služi našem opstanku i našoj koristi, kod oblikovanja vrta mi iskazujemo i potrebu našeg duha za ljepotom, a time iskazujemo slobodu koja nam nije data od prirode nego je dugujemo duhu. Sjećate li se? Duns Scotus nam je lijepo objasnio da smo uistinu slobodni tek onda kad ne služimo svom opstanku (tad smo puko postojanje) i ne služimo samo svojoj koristi (tada smo robovi), nego radimo nešto čime sebe otvaramo prema drugim ljudima, prema drugim oblicima postojanja, prema svijetu. Vi ste uistinu slobodni, uči nas Duns Scotus, samo onda kad prevladate svoju prirodnu sebičnost radeći recimo iz ljubavi za nekoga drugoga, iz potrebe da slijedite svoj ideal radite u općem interesu, ili iz potrebe za ljepotom radite nešto što ljudskom razumu izgleda beskorisno. Vi ste uistinu slobodni naprimjer onda kad ne pravite njivu nego vrt, onda kad ste, usprkos oskudici, dio svog posjeda zasadili biljkama koje vas ne mogu nahraniti ali svojom ljepotom mogu radovati vaš duh. Hoću reći da se u vrtu iskazuju najniži i najviši stupanj naše slobode – mogućnost da biramo i mogućnost da prevladamo prirodu i izaberemo ono što nije korisno našem opstanku nego nas oslobađa od jednakosti s pukim postojanjem. Utoliko je vrt nesumnjivo dokaz da mi u sebi imamo, da možemo imati, nešto od raja."