Janko Polić Kamov

Janko Polić Kamov
Rođenje	17. novembar 1886. Sušak, Hrvatska
Smrt	8. august 1910. Barcelona, Španija

• "Patriotizam je kao alkohol. Znamo da će nas opiti, da će nam dati iluziju, pa ipak pijemo i najgore vino. Baš radi te iluzije."

• "Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo;

ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti;

izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;

cjelov na bljedoću tvoju - moji su cjelovi crni."

(iz pjesme "Preludij", Zagreb 1905)

• "Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla duša;

rana je bila smrt ko prerane moje strasti;

iz mrtvoga groba struji krik i osudan je njegov zvuk;

on je ko očaj s osude i plamen otpora."

(iz pjesme "Ledeni blud", Zagreb 1905)

• "Podignite lomaču i sažgite tijelo moje;

dim će se izdići k nebesima, gdje kruže orlovi;

nema granice u bezmjerju njihovom i slobodan je njihov let.

Apsurd postaje pjesma moja i nema ludnice za mene;

ne čitajte djela moja i sažgite hartiju;

polomite mi pero - i skinite oblačine sa nebišta -

dajte mi sunce! - grozan je Osvaldov finale. "

(iz pjesme "Intermezzo")

• "Doći će žive duše i prekopat će grobište naše;

hoće li naći tijelo moje i grebotine moje?

hoće li naći raščupane usne i raskidano tijelo moje?

hoće li shvatiti veličinu i grozu preminuloga u grobu?

hoće li cjelunuti zgrušanu krv ko pepeo Bruna i srce Prometeja?

neće li proždrijeti ždrijelo vremena grobište naše

i nitko već neće ni znati: i tamo su živjele duše?"

(iz pjesme "Finale", Zagreb 1905)