Frederick Schauer

• "Možda se i riječ "pravo" i naš koncept prava sastoje od niza međupovezanih svojstava, od kojih ni jedna nije nužna za tačno razumijevanje i primjenu koncepta ili riječi, te da ni jedan njihov niz nije dovoljan za njihovu tačnu primjenu i razumijevanje. Stoga, čak i ako ostavimo po strani naše afinitete – ili ne – između zakona gravitacije i zakona Kanzasa, možda još bude slučaj da ne postoji koristan niz bitnih svojstava koje povezuju pravo Sjeverne Koreje, sa međunarodnim pravom, sa pravom Francuske, te koji u isto vrijeme razlikuje sve takve primjere od prava mafije i prava Američke bridž lige [...] Jedna mogućnost, prema tome, jeste da radikalna raznolikost pravnog iskustva nudi dokaze za nepostojanje zadovoljavajuće definicije prava, ili čak razumijevanja prirode prava, u smislu suštine, ili nužnih i dovoljnih uslova [...] [J]edna mogućnost je da pravo nema nikakvu suštinu. A druga je da je suština takve raznolike društvene institucije može samo biti opisana na tako visokom nivou apstrakcije da nam govori malo o institucijama čiju prirodu navodno iskazuje." (On the Nature of Nature of Law)

• "[Budući da ja] vjerujem da je pravo društvena tvorevina, a ne prirodni tip, [ja sam] privržen vjerovanju da je otvorena mogućnost ljudima čija kolektivna vjerovanja i djelovanja tvore (tautološki) to što je društvena tvorevina - nazovi to "društvo" ili "kultura" - da stvore pravo na jedan umjesto na drugi način. I isto tako sa kolektivnim razumijevanjem društva o tome što je stvorilo, kolektivnog razumijevanja koje neki, uključujući i mene, nazivaju "konceptom". Društvo bi moglo, na primjer, stvoriti svoje razumijevanje prava tako da razumijeva pravo na način koji je nerazdvojivo moralno obojen, gdje je moralnost uslov legalnosti u svim mogućim pravnim sistemima u svim mogućim svjetovima. Alternativno, društvo bi moglo stvoriti i razumijevati pravo (kao i njegov koncept) tako da je pravo konceptualno različito od moralnosti, sa konceptom prava, čak i ako ne pojedinačne institucije prava, te čak i ako ne pojedini pravni sistemi, koji stoji odvojen od koncepta moralnosti. Mogle bi postojati i dalje alternative [...] [R]azličite kulture mogle bi prema tome posjedovati ne samo različite pravne institucije, nego i različite koncepte prava. Iz ovoga slijedi i to da je moguće da pojedinačne kulture mogu imati različite koncepte prava u različitim vremenima [...] Za razliku od društveno stvorenog Tower Mosta, međutim, društveno stvoreni koncept prava mijenja se kroz vrijeme, i najbolje ga je razumijevati kao da proizilazi iz procesa kontinuirane konstrukcije i rekonstrukcije. Isto kao što ne može odrediti tačan trenutak u kojem je započeto stvaranje koncepta prava neke kulture, ne možemo niti identifikovati tačku u kojoj je stvaranje koncepta prava završeno. Iako je postojao (pretpostavljamo) trenutak u kojem je konstrukcija Tower Mosta proglašena završenom i njen kamen temeljac udaren, to nije slučaj sa našim konceptom prava, koji više sliči Neutarovom kontinuirano konstruisanom i rekonstruisanom čamcu nego što sliči vremenom-ograničenoj konstrukciji Tower Mosta. Budući da su koncepti podložni promjeni, i mogu se mijenjati kroz vrijeme, bilo bi pogrešno pretpostaviti da je koncept prava uvijek ono što je sada. Budući da se mijenjao u prošlosti, bilo bi neobično pretpostaviti da se neće promijeniti u budućnosti. Uistinu, u onoj mjeri u kojoj različita društva imaju različite koncepte prava, onda kultura ne samo da ima neku kontrolu nad promjenom njenog koncepta prava, već pretpostavljeno ima i sposobnost da promijeni svoj koncept prava, koliko god sporo, tako da sliči konceptu prava kakav postoji drugdje." (The Social Construction of the Concept of Law: A Reply to Julie Dickson)

• "Protiv Thoreaua, Gandhija, i Austina, među ostalima, oni koji prihvataju strategije pomirenja tvrde da pravo i moral (ili politika) mogu u večini slučajeva biti pomireni, tako eliminišući ono što se čini na površini da je argument za neposlušnost. Ponekad strategija pomirenja biti će temeljena na verziji vrsti prirodno-pravnih tvrdnji koje čine Ciceron, Blackstone, i Fuller, koji drže da je moralna prihvatljivost suštinska osobina prava i stoga čineći ono što izgleda kao pravo da postane ne-pravo zbog svoje nemoralnosti. U drugim slučajevima strategija pomirenja biti će temeljena na koncepciji interpretativne odgovornosti, kao što je slučaj sa Lincolnom i članovima Kongresa koji glasaju za zakone koje su sudovi proglasili očito neustavnim. I povremeno pomirenje će biti temeljeno na gledištu da ograničavanje ideje prava jednostavno na prvo-stupanjsko pravo jeste, kao deskriptivna tvrdnja, jednostavno previše ograničeno razumijevanje onoga što se treba smatrati pravom." (Official Obedience and the Politics of Defining "Law")

• "Pitanje uskih naspram širokih koncepcija prava može se [...] vidjeti kao pitanje pravila nasuprot standardima [...] Usko razumijevanje prava može biti analogno preferiranju pravila nad standardima, i razumijevanje prava široko može biti analogno preferiranju standarda nad pravilima, i zbog mnogih istih razloga. I kao što preferiranje pravila nad standardima može doprinijeti prednostima dopuštanja javne kritike kršenja pravila na načine na koje standardi ne mogu, tako može i preferiranje užeg nad širom koncepcijom prava dopustiti istu efektivnu javnu kritiku kršioca prava. Povremeno, naravno, javna kritika ne mora biti toliko važna. Ali, ako je javna kritika jedini oblik izvršenja, kao što je slučaj s obzirom na mnoge zakone koji ograničavaju ponašanje javnih zvaničnika, onda način na koji uža koncencija prava dopušta jedinu efektivnu metodu izvršenja je prednost koja ne treba biti ignorisana." (Ibid.)

• "Bilo kakva tvrdnja ilegalnosti ili tvrdnja legalnosti nužno leži na nekom razumijevanju toga što je pravo, i dokle god postoje brojna razumijevanja u svijetu kao stvar sociološke činjenice, nije iznenađujuće da će bar jedno od ovih razumijevanja biti dostupno za opravdanje gotovo bilo kakve optužbe za ilegalnost ili odbrane legalnosti koju zvaničnik želi učiniti. Očekivati od građanstva, štampe, učenih ljudi, i drugih učesnika u javnom diskursu da se opredjele za jednu od ovih koncepcija prava neće se dogoditi za naših života. Očekivati od ovih učesnika da odrede koncepciju prava koju koriste mogao bi biti realističan cilj." (Ibid.)

Djela

• Misliti kao pravnik (2009)
• Sila prava (2014)