Besmrtnik (Borges)

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži
Besmrtnik
Autor
Jorge Luis Borges
kratka priča
Originalni naziv
Los inmortales
Datum izdavanja
1947, februar



  • "U Rimu sam razgovarao sa filozofima koji su smatrali da produžavati ljudski život znači produžavati ljudsku agoniju i umnožavati broj njegovih umiranja." (I)


  • "Ovaj dvorac je djelo bogova, pomislih tada. Pretražih nenaseljene uglove i pomislih: Bogovi koji su ovo sagradili su mrtvi. Primijetih sve neobičnosti i rekoh: Bogovi koji su ovo sagradili su bili ljudi. Rekoh to, znam dobro, s poražavajućim osjećajem koje se graničilo s kajanjem, osjećajući više neki intelektualni užas nego čulni strah." (II)


  • "Labirint je kuća sagrađena da bi ljude zbunila; njegovu arhitekturu odlikuje simetrija podređena tom cilju." (II)


  • "Pomislih da Argus i ja pripadamo različitim svijetovima; da imamo iste čulne utiske, ali da ih Argus povezuje na različit način, stvarajući različite predmete; da u njegovoj svijesti možda i nema predmeta, već samo vrtloga stalne igre trenutnih utisaka. Pomislih na svijet bez sjećanja, bez vremena; razmotrih mogućnost jezika lišenog imenica, koji se svodi na bezlične glagole i nepromijenljive pridjeve." (III)


  • "Stvarnost olahko prihvatamo, možda zato što osjećamo da ništa nije stvarno. Upitah ga šta zna o Odiseji. Slabo je razumijevao grčki, te sam morao da ponovim pitanje.
Veoma malo, odgovori. Manje nego najbijedniji rapsod. Valjda je već prošlo hiljadu vijekova otkako sam je ispjevao." (III)


  • "Kao neki bog koji je stvario kosmos da bi zatim stvorio haos." (IV)


  • "Besmrtnost je uzaludna; osim čovjeka, sva stvorenja su besmrtna jer ne znaju za smrt; božanska; užano i neshvatljivo je biti svijestan besmrtnosti." (IV)


  • "Homer je spjevao Odiseju; pretpostavimo li vremenski beskraj i beskraj okolnosti i promijena, nemoguće je da neko barem jedanput ne spjeva Odiseju." (IV)


  • "Niko je neko, jedan jedini besmrtni čovjek je kao svi ljudi. Kao Kornelije Agripa, ja sam bog, junak, filozof, demon i svijet - a to je zamršeni način da se kaže da ja nisam niko." (IV)


  • "Tijelo je bilo poslušna domaća životinja kojoj je bila dovoljna mjesečna milostinja od nekoliko sahati sna, malo vode i mrvice mesa." (IV)


  • "Složenijeg zadovoljstva od razmišljanja nema, a mi se upravo tom zadovoljstvu predajemo." (IV)


  • "Smrt (ili njena aluzija) izoštrava ljude i čini ih patetičnim. Ljudi nas mogu ganuti zato što su aveti; svaki njihov čin može biti posljednji; svako lice samo što se nije izgubilo kao lik iz nekog sna. Za smrtnika sve ima vrijednost nenadoknadivog i slučajnog." (IV)


  • "Pred kraj ne ostaju više slike sjećanja; ostaju samo riječi. Nije čudno što je vrijeme pobrkalo riječi koje su me jednom predstavljale s riječima koje su bile simboli sudbine onoga koji me je pratio vijekovima. Ja sam bio Homer; ukratko, biću Niko, kao Odisej; ukratko, biću svako; biću mrtav." (V)


  • "Kada se približi kraj, napisao je Kartafilus, nema više slika sjećanja; ostaju samo riječi. Riječi, riječi pomjerene i izobličene, tuđe riječi, bile su bijedna milostinja koju su mu ostavili časovi i vijekovi." (V)


Djela Jorgea Luisa Borgesa
Abenhakan Bohari, mrtav u svom labirintu | Alef | Asterionova kuća | Averoesova potraga | B | Besmrtnik | Bilješka o 23. avgustu 1944. | Biografija Tadea Isidora Kursa (1829-1874) | Božije pismo | Coleridgeov cvijet | Čekanje | Čovjek na pragu | Deutches Requiem | Druga smrt | Dva kralja i dva labirinta | Emma Zunz | Everything and Nothing | Kafka i njegove pretače | Mrtvac | Pascalova kugla |Priča o ratniku i zatvorenici | Stvaralac | Teolozi | Zahir | Zid i knjige