Arif Hikmet

Ako hoćeš dići se visoko

Ako hoćeš dići se visoko,

Na jednome stanovištu budi;

I tu stani poput čvrste stijene!

Znaj da nije običaj u ljudi:

Mijenjati svoje uvjerenje!

Baci pogled u nebesa plave

Pa ćeš vidjet zvijezde prehodnice:

Nikakova svijetla ne daju!

Dok svemirom zvijezde stajačice

Blagorodno svjetlo prosipaju.

Hiljadu sam puta proučavo

zemne ljudi i njihove čudi

Pa sam naš'o: da su ljepotice

i jarani - bez oslona ljudi

Za jedan se život poniziti

Pa se molit čovjeku – živini,

Ne doliči. Miso: na taj način

Životarit – niska mi se čini!

Stvornjima Božije prirode

Ne imade početka ni kraja

E bih reko: sve zgode vremena

Da su jedan lanac događaja.

Šta li pusta zgriješe vrlina

Da uvijek sretam vrle ljude,

Rastresene, jadne, potištene –

Gdje po svijetu u bijedi blude!

s turskog preveo: Safvet-beg Bašagić