Arif Hikmet

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search

Ako hoćeš dići se visoko[uredi]

Ako hoćeš dići se visoko,
Na jednome stanovištu budi;
I tu stani poput čvrste stijene!
Znaj da nije običaj u ljudi:
Mijenjati svoje uvjerenje!
Baci pogled u nebesa plave
Pa ćeš vidjet zvijezde prehodnice:
Nikakova svijetla ne daju!
Dok svemirom zvijezde stajačice
Blagorodno svjetlo prosipaju.
Hiljadu sam puta proučavo
zemne ljudi i njihove čudi
Pa sam naš'o: da su ljepotice
i jarani - bez oslona ljudi
Za jedan se život poniziti
Pa se molit čovjeku – živini,
Ne doliči. Miso: na taj način
Životarit – niska mi se čini!
Stvornjima Božije prirode
Ne imade početka ni kraja
E bih reko: sve zgode vremena
Da su jedan lanac događaja.
Šta li pusta zgriješe vrlina
Da uvijek sretam vrle ljude,
Rastresene, jadne, potištene –
Gdje po svijetu u bijedi blude!
s turskog preveo: Safvet-beg Bašagić