Alex Stein

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Alex Stein
izraelsko-američki pravni teoretičar
Rođenje
Izrael
  • "Kognitivna sposobnost [...] je samo jedna od karakteristika epistemičkog autoriteta. Biti kognitivno sposoban je nužan, ali ne i dovoljan, uslov za postajanje epistemičkim autoritetom. Da bi se kvalificirala kao epistemički autoritet, osoba - ili više realistično, institucija - mora ne samo biti sposobna kao pronalazač činjenica; ona treba biti sposoban pronalazač činjenica na sistematski i općenito pouzdani način." (On Epistemic Authority of Courts)


  • "Presuđivanje je epistemička društvena praksa - praksa prihvatanja i odbijanja činjeničnih tvrdnji koje se ističu kao "istinite" na sudu. Presuditelji određuju prava, dužnosti i odgovornosti osoba oslanjajući se na činjenice koje ocjenjuju kao dovoljno vjerovatne da budu istinite. Te evaluacije istine nisu licemjerne: kada utvrđivač činjenica kaže da su te i te činjenice "više vjerovatne nego ne" ili "van razumne sumnje" oni to zaista i misle. Ova potraga za istinom jeste ono što mi, kao organizirano društvo, postavljamo kao cilj presuditeljima. Ključna odlika koja izdvaja sudove kao epistemičke autoritete jeste nezainteresovanost razloga koji opravdavaju njihove činjenične nalaze. Opravdavajući aparat kojeg sudovi koriste u donošenju njihovih činjeničnih nalaza moraju ne samo potvrđivati vjerovanje suda da su njegovi nalazi dovoljno vjerovatni da budu istiniti. Svaki pojedinačni dio tog aparata mora biti nezainteresovan na sljedeći način: sudu nije dopušteno da želi bilo kakav pojedinačni ishod. Preciznije, nije dopušteno za sud (tj., za sudiju ili porotu) da koristi razloge koji uključuju željenje određenog ishoda u konačnoj odluci o određivanju činjenica [...] Sposobnost da razviju nezainteresovano opravdanje za faktičke nalaze i da ih odašilju relevantnoj publici - parničnim strankama i društvu u cjelini - jeste središnja karakteristika sudova. Ova karakteristika pretvara sudove u epistemičke autoritete." (Ibid.)


  • "Uključenost interesa u odluci utvrđivača činjenica čini tu odluku epistemički neopravdanom. Ta odluka, naravno, može ipak biti opravdana na nekim drugim temeljima radije nego epistemičkim. Ti ne-epistemički osnovi mogu čak biti uvjerljivi. Međutim, utvrđivač činjenica koji se oslanja na te osnove ne djeluje kao epistemički autoritet (ako se uopće može više smatrati utvrđivačem činjenica)." (Ibid.)