Alan Patten

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Alan Patten
kanadski politički teoretičar
Rođenje
Kanada
  • "Postoji uloga za političku teoriju, ne kao zamjena za raspravljanje, već kao refleksivni napor za razjašnjavanjem i ocjenom statusa određenih općih vrsta razloga koji se ističu s velikom regularnošću u zbiljskim debatama. Na ovaj način politička teorija služi ne kao zamjena za demokratsku raspravu, već kao resurs za one koji su uključeni u raspravu, da iz njega crpe u svrhu prosvjetljenja, te da bi učinili rigoroznijim njihove koncepte i tvrdnje." (Jednako priznanje)


Drugi o njemu[uredi]

  • Will Kymlicka
    • "Pattenova centralna metafora 'kulturnog formatiranja' ilustruje problem. Metafora se može tumačiti na različite načine, oslikavajući različita gledišta o prirodi države. Kako Patten postavlja metaforu, država je poput izdavača koja bi preferirala da objavljuje bez privilegovanja bilo kojeg fonta, ali na žalost ne postoji univerzalni font, i stoga moramo ponekad birati između, recimo, Helvetike i Palatina. To je međutim tek tehnički izbor, nepovezan sa suštinskim vrijednostima ili suštinskim identitetom države. Budući da je kulturno formatiranje u ovom smislu za žaljenje, ali ipak nužan partikularizam koji je vanjski univerzalnim temeljnim principima liberalne demokratije, proporcionalno finansiranje je prikladan lijek. Dogodilo se da mnogi od nas koriste Helvetiku ovdje, ali to nema implikacija za to ko smo, ili za naše političke vrijednosti ili aspiracije, i stoga nam je drago dati proporcionalno finansiranje korisnicima Palatina. / Nepotrebno je reći da ovo nije način na koji stvarna liberalna država razmišlja o svom kulturalnom formatiranju. Suprotno tome, države stalno naglašavaju njihovo posebno formatiranje, i ohrabruju građane da misle o njemu kao suštinskom za njihov identitet. Kako su izabrali Helvetiku, oni pravdaju tu odluku govoreći da su oni Helvetikanci, koji žive u Helvetikalandu. I činjenica da smo Helvetikanci, koji žive u Helvetikalandu, upravo je ono što nas čini 'narodom' koji zajedno pripadaju, i koji mogu legitimno isticati pravo na narodni suverenitet. Ukratko, stvarne države uključene su u kulturno formatiranje jer je njihova legitimnost utemeljena na tvrdnjama narodnog suvereniteta, i ovo zahtijeva konsolidovanje smisla narodnjaštva [peoplehood] kroz zajednički identitet. Formatiranje, po ovom gledištu, nije nužnost za žaljenje, već vrlina: to je način održanja smisla zajedničkog pripadanja kao posebnog demosa. Čak i da postoji univerzalni font, mi bi i dalje koristili Helvetiku, jer smo Helvetikanci, koristeći naša prava kao narod kroz Helvetikansku državu. / Ovo su dva potpuno različita koncepta formatiranja, i naš pristup manjinskim pravima će zavisiti od toga za koji mislimo da nudi bolju analogiju za savremenu državu. Ako prihvatamo prvu koncepciju formatiranja kao povremenu, ali žaljenja vrijednu, nužnost koja nema nikakvu veći svrhu građenja države, onda nešto poput prijednoga proporcionalnog finansiranja ima smisla. Ali ako mislite da se kulturno formatiranje često tiče gradnje države za održanje tvrdnji narodnog suvereniteta, onda su ulozi mnogo veći, rizici za manjine su ozbiljniji, i lijekovi koji se zahtijevaju su drugačiji. U slučaju nacionalnih manjina i domorodaca, lijek će vjerovatno uključivati dijeljenje suvereniteta i raspodjelu kontrole nad njihovim sopstvenim institucijama (tj., stvaranje multinacionalne države). U slučaju imigranata, lijek će vjerovatno uključivati priznanje unutar većeg nacionalnog projekta (tj, stvaranje multikulturnog nacionalizma). I tako, počevši od logike narodnog suvereniteta, brzo se vraćamo grupno-diferenciranoj teoriji odnosa države i manjina [...]." (Liberal Multiculturalism as a Political Theory of State-Minority Relations)

Djela[uredi]