Čekajući barbare

Čekajući barbare
Autor	John Maxwell Coetzee
Originalni naziv	Waiting for the Barbarians
Datum izdanja	1980.

• "Bol je istina; sve drugo je podložno sumnji." (I)

• "Svemir oko nas ovdje puki je svemir, ni jadniji ni veličanstveniji od svemira iznad krovinjara i iznajmljenih zgradurina, hramova i javnih zdanja prijestolnice. Svemir je svemir, život je život, svuda isto." (I)

• "Pa sigurno (...) ako ćemo iskreno, rat i jeste to: nametnuti izbor nekome ko ga inače ne bi napravio." (II)

• "Kome je rečeno da se do vrha može stići samo preko piramide leševa?" (IV)

• "Ali sad počinjem da shvatam koliko je sloboda nešto rudimentarno. Koja mi je sloboda ostavljena? Sloboda da jedem ili da idem gladan; da šutim ili brbljam sam sa sobom, da gruham u vrata ili da se derem." (IV)

• "Istinski vjerujem da se ne bojim smrti. Ono čega se grozim, vjerujem, jeste sramota da umrem ovako glup i zbunjen kakav sam." (IV)

• "Zanimalo ih je jedino to da mi pokažu šta znači živjeti u tijelu, kao tijelu, tijelu koje može gajiti shvatanja pravde samo dok je cijelo i dok mu je dobro, a koje ih vrlo brzo zaboravlja kad mu se čvrsto dograbi glava a u jednjak nabije cijev, i kad se u tu cijev naliva toliko mnogo litara slane vode da ono počinje kašljati i bljuvati, treskati i prazniti se." (IV)

• "Carevina je stvorila historijsko vrijeme. Carevina je smjestila svoje postojanje ne u povratno vrijeme smjene godišnjih doba koje se ravnomijerno obrće, nego u svoje zupčasto vrijeme uspona i pada, početka i kraja, katastrofe. Carevina osuđuje sebe da živi u historiji i snuje zavjeru protiv historije. Jedna jedina misao zaokuplja ogrezli um Carevine: kako se ne okončati, kako ne umrijeti, kako produžiti svoju eru. Danju proganja neprijatelje. Lukava je i nemilosrdna, na sve strane šalje svoje krvosljednike. Noću se hrani slikama nesreće: razaranjem gradova, silovanjem stanovništva, piramidama kostiju, njivama pustoši." (V)

• "Možda je istina da svijet takav kakav je nije varka, nije opaki san noći. Možda se neminovno budimo u njemu, možda ga ne možemo ni zaboraviti niti ga se osloboditi."

• "Kao i mnoge stvari u posljednje vrijeme, ostavljam ga osjećajući se glupo, sličan čovjeku koji je odavno zalutao ali i dalje hita putem koji možda nikuda ne vodi." (VI)