Zakonska prava

"[P]rava [rights] nisu samo liste pravnih odnosa. Ona su razlozi za pravne odnose."

"Poteškoća sa važenjem i pravima [rights] leži upravo u činjenici da pravni pozitivista pretpostavlja da važenje djeluje van praktičnog rasuđivanja. I ako tako djeluje, kao što tvrde na različite načine Gardner i Raz, važenje ne ostavlja mjesto za prava u pravu. Ono samo ostavlja prostor za određene pravne odnose [...] Kada identificiramo prava kao razloge određene vrste, na primer razloge koji se tiču nečijeg dostojanstva ili nečijeg opravdanog zahtjeva za jednakim obzirom i poštovanjem, čini se da zakonska prava ne mogu postojati u pozitivističkoj teoriji. / Kao što je Dworkin pokazao, unutar pravno-pozitivističkog argumenta zakonska prava ne utemeljuju pravne odnose. Za pozitivistu, to čine samo kriteriji važenja. Poveznica između zakonskih prava kao općih peremptornih razloga i pravnih odnosa kao deliberativnih zaključaka stoga je prekinuta. Ali onda prava uopće ne mogu učestvovati u pravnom rasuđivanju. Ovo implicitno prihvata Razovo razlikovanje između (moralnih) opravdavajućih razloga i (pravnih) temeljna važenja. Ako je to tako, ideja prava ne može biti obuhvaćena pozitivističkim stajalištem. Za pravnog pozitivistu koji objašnjava pravo kroz pojam važenja ne mogu postojati valjana zakonska prava u praktičnom smislu. Postoje samo pravni odnosi. Stoga potvrđujemo ono što je Dworkin tvrdio prije trideset godina, naime da pravni pozitivizam ne može akomodirati ideju zakonskih prava."

"Samo priznavanje temeljnih prava od strane pravnog poretka sugeriše dublju privrženost jednakosti građana [...] Priznavanjem temeljnih prava kao institucionalno definisanih ovlaštenja i mogućnosti mi se staramo da naše političke institucije poštuju jednak status svih građana [...] Zakonska prava nisu bila odlika pravnog rasuđivanja u klasičnom rimskom pravu ili u common law-u jer društva koja su ih proizvela nisu vidjela pravo kao ideal za jednake građane."