Zakoni (Ciceron)

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Zakoni
Autor
Ciceron
filozofski rad u obliku dijaloga
Originalni naziv
De Legibus
Datum izdavanja
??



  • "(...) [T]reba da objasnimo narav prava, a nju valja tražiti u čovjekovoj naravi [...] [N]ajučeniji muževi smatrali su prikladnim da krenu od zakona. Jesu li imali pravo? Jesu, ako je zakon, prema samoj njihovoj odrednici, najviši um usađen u prirodu, koji nalaže ono što valja činiti a zabranjuje suprotno. Taj isti um, kada je u ljudskom duhu utvrđen i potpun, jest zakon [...] [P]očetak prava treba tražiti u zakonu. Jer zakon je sila prirode, on je duh i um razboritog čovjeka, mjerilo pravde i nepravde." (v-vi)


  • "Onima kojima je zajednički um, zajednički je i ispravan um; a budući da je ispravan um zakon, treba da smatramo da su ljudi zakonom povezani s bogovima. Dalje, gdje postoji zajedništvo zakona, postoji i zajedništvo prava, a one među kojima postoje ta zajedništva treba smatrati članovima iste države, utoliko prije ako se pokoravaju istim zapovijedima i istoj vlasti. No, oni se pokoravaju nebeskom poretku, božanskom duhu i svemogućem bogu, tako da ovaj cijeli svijet treba smatrati zajedničkom državom bogova i ljudi." (vii)


  • "Ali od svega o čemu učeni ljudi raspravljaju zacijelo ništa nije značajnije od toga da jasno shvatimo da smo rođeni za pravdu, i da pravo nije zasnovano na mnijenju već na prirodi [...] Slijedi, dakle, da je priroda u nas usadila osjećaj za pravo kako bismo jedni s drugima dijelili dobra i kako bismo se ispomagali [...] Ako bi ljudi, u saglasnosti s prirodom, smatrali da im, kako kaže pjesnik, "ništa prirodno nije strano", svi bi podjednako poštivali pravo; jer, onima kojima je podarila um, priroda je podarila i ispravan um, dakle i zakon, koji je ispravan um u obliku naloga i zabrana. Ako im je podarila zakon, podarila im je i pravo." (x)


  • "Ali je najbezumnije smatrati da je pravedno sve što se nalazi u narodnim uredbama ili u zakonima. Da li su takvi i zakoni koje su donijeli tirani? [...] Jer, samo jedno pravo povezuje ljudsku zajednicu, i jedan ga zakon ustanovljava: onaj zakon koji prema ispravnom umu zapovijeda i zabranjuje. Bio on negdje zapisan ili ne, nepravedan je onaj ko ga ne poštuje. Ali ako se pravda sastoji u pokoravanju pisanim zakonima i narodnim uredbama, i ako, kao što govore oni koji to tvrde, sve treba mjeriti korisnošću, onda će onaj ko smatra da mu to donosi korist zanemariti i kršiti zakone. Tako se događa da uopšte nema nikakve pravde ukoliko nema prirode kao mjerila; a ona pravdu koja se zasniva na koristi potkopava neka druga korist." (xv)


Vanjski linkovi[uredi]

  • Djelo na latinskom jeziku.