Idi na sadržaj

Zaim Imamović

Izvor: Wikicitati
Zaim Imamović
Rođenje26. august 1920.
Smrt2. februar 1994.
  • "Ako mi je draga sirota,
duša joj je, majko, bogata.
Bogatstvo je neizmjerno
kad je volim vjerno."
(iz pjesme "Zašto si me majko rodila")
  • "Biserom se Bosna zakitila
biseru je često govorila
Ne damo Bosne, naše rodne grude,
sve da nam dušmani bijele dvore nude."
(iz posljednje Zaimove pjesme, Sarajevo, 1993.)

Drugi o njemu

[uredi]
  • Damir Imamović, Zaimov unuk
    • "Danas ga ljudi pamte kao glas sa radija iz daleke prošlosti ili kao sijedog gospodina koji svakog Ramazana ispunjava televizijski program pred iftar. Ja ga pamtim kao nekoga ko me je naučio da puckam prstima i da napišem violinski ključ." ("Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama")
  • Dinko Omeragić
    • "Ko nije čuo za Zaima, nije čuo ni za Bosnu. Tako se govorilo odavde pa do nakraj svijeta, od njegovog rodnog Varcar-Vakufa do najdaljeg kutka planete."
  • Farah Tahirbegović
    • "A kako sam se tek bojala kad smo došli na pomisao o knjizi. Knjizi o Zaimu. I to Zaimu koji piše pjesme i stvara melodiju. Baš sam se bojala. Kako ćemo s knjigom? Kao da pretačem parfem u lavor, kao da guram jorgovan u saksiju, kao da mekotu milovanja njegovog glasa mijenjam za tvrdi udarac pisaće mašine. A opet, sve bude u knjigama (za)pisano. I sve u knjizi ostaje. Pa mora da može i priča o Zaimu Imamoviću." ("Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama")
  • Safet Isović
    • "Njegova smrt mi je nanijela ljuću ranu od četničke granate. Njegove posjete u bolnici Koševo su me neizmjerno radovale dajući mi snagu da preživim. Znao je dugo sjediti pored mog kreveta i hrabriti me. Jednog trenutka sam primjetio da u mislima luta. Pomislih i pogodih. Odmotava u glavi beskonačno dugu filmsku traku. Na moje pitanje što se zamislio, kratko je odgovorio: Ubi me sjećanje." ("Nova Bosna", 7. februar 1994.)
  • Vehid Gunić
    • "Pjeva Zaim Imamović. Pojačaj malo radio. Kupiću radio-aparat ako se u njemu nalazi Zaim Imamović - govorili su nekada neuki. U Sarajevu je 1956. godine gostovao jedan od najpoznatijih operskih pjevača tadašnjice. Poslije predstave jedan Sarajlija je rekao: Bilo je lijepo, samo još da je zapjevao i Zaim." (iz knjige "Bilješke univerzalnog neznalice")