Wes Morriston

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Wess Morriston
američki filozof religije
Rođenje
Sjedinjene Američke Države
  • "Ljudi su (ili mogu biti) samosvjesni, sposobni za racionalno razmišljanje i razmatranje, za stvaranje planova i njihovo sprovođenje. Oni se zaljubljuju, imaju djecu, stvaraju porodične veze, i brinu se jedni za druge. Neki od njih pišu pjesme ili komponuju simfonije ili pronalaze dokaze za složene matematičke teoreme. Neljudske životinje dijele neke, ali nipošto i sve, od ovih karakteristika; a nijednu od njih ne dijele sa kamenjem. Pa zašto onda karakteristike poput ovih – od kojih se sve mogu naći i u svemiru bez Boga – nisu dovoljne da nas učine "posebnim"? To da smo "slučajni nusproizvod" nesvjesnih prirodnih procesa, ili da nismo postojali dugo, ili da nas neće biti još dugo, ili da smo sićušni u poređenju sa svemirom je u potpunosti nebitno. Ono što je bitno za našu vrijednost jeste da postojimo – ne kako smo došli ovdje ili koliko dugo ćemo biti ovdje. Ako je to tačno, onda ne bitno koliko tjeskobe ateista može doživjeti suočen sa nesvjesnim, neplaniranim, nevođenim, tihim svemirom, neuljepšane činjenice njegovog stanja ne oduzimaju mu vrijednost." (God and the ontological nature of morality)


  • "Kada su molekule raspoređene na takav način da tvore ljudski organizam koji ima gledište iz prvog lica, osoba tako konstituisana ima posebni moralni značaj [...] To da ima materijalni um nije bitno. Ako ga to čini samosvjesnim, sposobnim za racionalno razmišljanje, i tako dalje, ne postoji razlog da se porekne da on ima moralnu vrijednost." (Ibid.)


  • "Zašto su ljubav i pravednost i velikodušnost i vjernost dobri? Šta je to u dubini stvarnosti što ih čini dobrim? Moj vlastiti preferirani odgovor je: ništa dalje. Ako želite, možete reći da su oni konačni standard dobrote. Šta je to što njih čini standardom? Ništa dalje. Posjedovanje samih tih karakteristika je dobro po sebi. Tačka. Da li postoji problem s ovim? Postoji li neki razlog da se insistira, tražeći "dublje" odgovore koje samo teizam može da ponudi? / Jasno je da ne postoji. Nije bitno koju priču pričate o ontološkom temelju moralne vrijednosti, morate u nekom trenutku doći do sopstvene tačke. Ako kažete da je ljubav nužno dobra jer Bog nužno postoji i voli, te budući da je božija moralna priroda konačni standard dobrote, onda možemo pitati šta je to što čini božiju moralnu prirodu konačnim standardom. Ne bi bilo mudro odgovoriti: "Jer ona uključuje ljubav i pravdu i ostalo", jer bi nas to ograničilo na mali i sasvim neprosvijetljeni krug "objašnjenja". U nekom trenutku, prosto ćete stisnuti i reći: "Jednostavno je tako"." (Ibid.)


  • "Čak i ako sam u pravu u razmišljanju da ne moramo utemeljiti moralne vrijednosti u Bogu, možda se još može postaviti pitanje da li trebamo Boga da bi objasnili moralne dužosti. Moralne dužnosti (može se reći) moraju biti konstituisane naredbama da bi imale imperativnu snagu, te savršeno dobar Bog je jedini prikladan izvor takvih naredbi. Međutim, čini mi se da neteista koji prihvata moralni realizam nije bez odgovora u ovom trenutku. Mogu postojati opcije, od kojih ću spomenuti samo dvije. / Prva je jednostavno da se porekne da dužnosti moraju biti konstituisane naredbama da bi imale imperativnu snagu. Postoji, na kraju, dosta normativnih zakona koji ne zahtijevaju zakonodavca. Ako, na primjer, znate da su dvije izjave međusobno nekonzistentne, a također znate da je jedna od njih tačna, onda ne treba da prihvatite drugu. Niko ne misli da nam je potrebna "božanstvena naredba" da bi objasnili ovo pravilo. Ne vidim razlog zašto treba biti drugačije za moralna pravila. Ako je ovo tačno, onda je otvoren put za neteistu da kaže da su osnovne moralne dužnosti temeljne moralne činjenice i (kao moralne vrijednosti) ne zahtijevaju dalje temelje ili osnove. / Ali pretpostavite da je poželjno nešto dalje. Evo još jedne opcije. To je varijanta teorije idealnog gledatelja. Čak i ateista može konzistentno identifikovati dužnosti sa naredbama koje bi izdalo savršeno biće. To možda ne bi odgovorilo na svako pitanje koje bi željeli rješiti; ali to bi sigurno učinilo dužnošću da se ne ubija, krade ili prakticira okrutnost." (Ibid.)
Wikipedia