Wayne Norman

Izvor: Wikicitati
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Wayne Norman
kanadski politički teoretičar
Rođenje 1961.
Kanada
  • "Na egzistencijalnoj ravni, mi govorimo o vezi između, u jednu ruku, pravde odnosa između pojedinaca i između političkih i kulturnih zajednica, i u drugu ruku, sposobnosti tih zajednica da nastave sarađivati u krilu iste multinacionalne države. Za moje svrhe, onda, možemo govoriti o događaju ili promjeni kao destabilizirajućem u opsegu u kojem on povećava šanse za secesiju ili čak za veći politički obračun između centralne vlasti i jednog ili više regiona, podjedinica ili kulturnih manjina." (Justice and Stability in Multinational Societies)


  • "Postoji jedan važan odnos između pravde i stabilnosti koji je istinski konceptualan, barem unutar konteksta normativne teorije. U tradicijama društveno-kontraktualne moralne teorije, postignuće političke ili društvene stabilnosti biti će ključan obzir kada se strane slože da prihvate koncepciju pravde da uredi njihove društvene odnose [...] [N]ije istina da je bilo koji društveni poredak koji je nestabilan i kojem manjka podrške po definiciji nepravedan. Ali pokazuje da su obziri stabilnosti relevantni za debate o pravdi institucija, naročito za debate koje se vode na dosta apstraktnom, općem nivou." (Ibid.)


  • "Ako javna opravdanja kako za, tako i protiv, ustavne promjene čine zauzete pozicije kao stvari pravde, onda će pobornici obje strane početi vjerovati da moraju stati protiv bilo kojeg oblika kompromisa, čak i ako modifikacije mogu promjenu učiniti prihvatljivijom za obje strane [...] Situacija takvih debata je nesretna kada, kao što je često slučaj, pobornici i protivnici promjene koriste dosta različite kriterije i koncepcije pravde. Drugi, i povezani razlog, za suzdržavanje od govora pravde za neka ustavna pitanja u multinacionalnoj državi jeste da takav jezik prirodno čini da obziri stabilnosti izgledaju manje relevantni i manje moralno važni. Ali sigurno je neodgovorno ozbiljno ne uzeti u obzir dugotrajne posljedice značajnih institucionalnih promjena. Zaista, ako su Rawls i Rousseau u pravu oko intrinzičnog odnosa između pravde i stabilnosti, onda je neodgovorno iz tačke gledišta same pravde ne brinuti se da li će institucije zadobiti široku podršku od građana. Nestabilnost nije ni u čijem interesu u multinacionalnoj državi (osim fanatičnih secesionista i revolucionara koji jedva čekaju da država propadne), i može biti zaista skupo u političkim i ekonomskim razmjerama i također, stoga, u razmjerama najtemeljnijih obzira pravde. Nije izgledno da će država koja skače iz jedne ustavne krize u drugu, jer su njene institucije nestabilne, biti država u kojoj će političke vođe imati vremena ili energije da rade prema optimalnoj raspodjeli koristi i tereta društvene saradnje. To je razlog više da se nađu stabilna, samo-legitimirajuća rješenja ustavnih problema, jer su konstitucionalizirane odredbe često puno teže za promjenu ili ispravku u multinacionalnim federacijama [...] Treći razlog za razvoj političkog diskursa koji dopušta obzirima pravde, identiteta i stabilnosti da budu tretirani na jednakoj osnovi, tako da kažemo, sugerisano je sa prva dva. Različite grupe u multinacionalnoj državi mogu biti puno voljnije da se slože o provođenju ustavnih promjena koje su primarno u ‘identitarnom‘ interesu druge grupe ili regiona (npr. davanje priznanja ili autonomije toj grupi) ako mogu biti zadovoljene da će predložena promjena biti stabilna i neće naštetiti legitimnim interesima njihovih sopstvenih članova. Da bi se zadovoljili ti uslovi, često ima smisla gledati iza određenih zahtjeva manjinske grupe i istovremeno usvajati mjere koje svaku grupu čine sigurnim u njenim interesima." (Ibid.)