"Priroda je čovječanstvo stavila pod upravu dva suverena gospodara, bola i užitaka. Samo zbog njih se ukazuje šta trebamo činiti, kao i odrediti šta ćemo učiniti. U jednu ruku standard ispravnog i pogrešnog, u drugu lanac uzroka i posljedica, privezani su za njihovo prijestolje. Oni upravljaju svime što činimo, u svemu što govorimo, u svemu što mislimo: svaki napor koji činimo da se oslobodimo njihovog jarma, samo će poslužiti da na njih ukaže i da ih potvrdi. Riječima čovjek se može praviti da se odriče njihovog carstva: ali u stvarnosti on će ostati njihov podanik sve vrijeme. Princip korisnosti prepoznaje ovu potčinjenost, i pretpostavlja je za temelje tog sistema, čiji je predmet da stvori osnovu blaženstva rukama razuma i prava. Sistemi koji ga dovode u sumnju, bave se bukom umjesto smislom, hirom umjesto razumom, tamom umjesto svjetlom." (Uvod u principe moralnosti i zakonodavstva)
