Thomas Bustamante

Thomas Bustamante
Rođenje	Brazil

• "[P]ostoje dva načina na koji odluka ustavnog suda može dobiti na svojoj autoritativnosti: prvo, poništavajući određenu zakonodavnu odredbu i blokirajući dalje raspravljanje o njenoj suštini, kao što se događa samo u pravnim sistemima koji usvoje snažnu formu sudske kontrole; i drugo, dajuži prikladno tumačenje temeljnog prava u određenim situacijama koje nisu predviđene kada je Povelja sloboda izvorno usvajana. Dok prvi teži da ustanovi pravo i odredi njegovo konačno tumačenje, drugi drži da sadržaj prava nikada nije konačan i otvoren je za nova tumačenja. Dok prvi bolje objašnjava Razova koncepcija pravnog autoriteta, drugi je suprotan takvom opisu toka kako pravni sistem funkcioniše i kompatibilniji je sa Dworkinovom koncepcijom načina na koji autoritativni iskazi funkcionišu u praksi [...] [R]azovo gledište pretpostavlja koncepciju autoriteta sudova koja im pripisuje pravno ovlaštenje koje je puno teže opravdati nego ono Dworkinovog gledišta ili bilo kojeg drugog objaštenjea pravnog autoriteta koji pada izvan standardnog razumijevanja, koje smatra pravne iskaze kao preempzivne i sadržajno-nezavisne." (On the Difficulty to Ground the Authority of Constitutional Courts: Can Strong Judicial Review be Morally Justified?)

• "[I]nstitucima ima inherentno legitiman autoritet nad osobom, nezavisno od postojanja bilo kakvog instrumentalnog razloga za to, kada su direktive te institucije posljedica javnog i pravičnog odlučivanja u kojem takva osoba ima pravo jednakog učešća." (Ibid.)

• "Kao pravilo, autoritet ustavnog suda je opravdan pod pretpostavkom - ne uvijek empirijski provjerljivom - da sud na neki način služi demokratiji pomažući povinovanje sa "demokratskim uslovima" koji, u liberalnom društvu, znače da vlada mora imati "obzir za jednaki status građana". Da bi se ustanovila legitimnost ustavnog suda treba nam analiza troškova i koristi koja se mora mjeriti u čisto instrumentalnom smislu. Ako treba da prihvatimo opravdanje za značajna ovlaštenja koja ustavni sudovi imaju nad demokratskim zakonodavstvom, onda se ne možemo osloniti na inherentna opravdanja kao što su "teza demokratskog opravdanja". Ostaje nam tek instrumentalno objašnjenje kao što je Razova "uobičajena teza opravdanja", koja legitimnost institucije sudske kontrole čini u potpunosti zavisnom od ispunjavanja detaljnog skupa uslova koje branilac sudske kontrole mora specificirati." (Ibid.)