Theunis Roux

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Theunis Roux
južnoafrički ustavni teoretičar
Rođenje
Južnoafrička Republika
  • "[M]ogu postojati okolnosti, naročito odmah nakon tranzicije, u kojoj je možda najmudrija strategija pridobiti podršku dominantne stranke u stabilizaciji demokratskog sistema [...] [M]ogu postojati okolnosti gdje aktivno demokratsko provođenje prava nije i nikada neće biti profilaktičko protiv klizanja u demokratski autoritarizam u odsustvu rješenja ustavnog dizajna [poput konsocijacije] [...] [U] nekim kontekstima, ustavni sudovi, u odsustvu ustavnog rješenja koje neka pitanja sklada sa stola, ne mogu izbjeći da budu uvućeni u političke sukobe koje pokušavaju kontrolisati [...] [N]eka se ravnoteža mora naći između stalnih političkih rascjepa u procesu ustavnog dizajna i uzimajući ih u obzir u dovoljnoj mjeri tako da ustavni sud može početi igrati svoju ulogu. Tamo gdje su politički rascjepi toliko duboki da loše vršenje vlasti, čak i katastrofalno loši ekonomski pokazatelji (optužba protiv Mohameda Morsija u Egiptu) ne utječu na vjernost glasača, onda čak ni najaktivniji ustavni sud neće moći doprinijeti demokratskoj konsolidaciji; koliko god da je "otključan" demokratski sistem, glasaći će glasati u skladu sa postojećim političkim rascjepima. Zauzvrat, demokratija će ostati sistem kroz koji će uska većina imati mogućnost da ugnjetava svoje protivnike. Najbolje ćemu se može nadati u takvoj situaciji jeste da ustavni sud održi živom ideju kompetitivne, višestranačke demokratije dok se ne dođe do trajnijeg ustavnog rješenja. / Da stavimo stvari u pozitivniju formu: bilo kakva teoretizacija ustavnih sudova u demokratskoj konsolidaciji mora početi od neke pretpostavke o tome koji su izvori političkog sukoba sklonejni sa stola prikladnim procesom ustavnog dizajna. Vezano za to, bilo koje empirijsko istraživanje u primjene uspješnog provođenja demokratskih prava od strane ustavnih sudova mora uzeti u obzir ove institucionalne odlike, pored varijacija u političkim uslovima koji mogu objasniti različite sudske prakse." (The South African Constitutional Court's Democratic Rights Jurisprudence: A Response to Samuel Issacharoff)


  • "[S]posobnost ustavnog suda da djeluje kao ograda protiv demokratskog autoritarizma može se kočiti nekim političkim uslovima koji intervencije ove vrste ciljaju da riješe. Ne samo to, već intervencija suda da zaštiti demokratski sistem nužno ima učinak, da li pozitivni ili negativni, na njegovu sposobnost da interveniše u budućim slučajevima. Interakcija o kojoj raspravljamo, drugim riječima, najbolje se opisuje kao dinamička petlja povratnih informacija [dynamic feedback loop], sa sposobnošću suda da djeluje prvo ograničen političkim uslovima na koje pokušava da utjeće, a zatim reprekusijama za njega kao instituciju zbog bilo kojeg djelovanja koje preduzme. Ako se to čini mudro i pronicljivo, odluka može zaista biti okidač uspješnog ciklusa u smislu da svaka kasnija intervnecija progresivno poboljšava uslove za buduće intervencije. Ali jednako tome, ako se to ne čini kako treba, pokušana intervencija može biti okidač silazne spirale u smislu u kojem sud postaje progresivno manje i manje sposoban za intervneciju u svrhu spriječavanja proklizavanja u demokratsku autokratiju." (Ibid.)


  • "[M]ogu se prepoznati četiri glavna tipa ustavnog suda: Principijelni sud, koji djeluje u uslovima gdje snažna politička kultura poštovanja sudske nezavisnosti, zajedno sa dobro razvijenom privrženosti pravne kulture za sudovanje u skladu sa pravom ne samo da dopušta, već također zahtijeva od njega da slijedi moralni i ustavni principijelno razumijevanje svog mandata; Politički sud, koji djeluje u okolnostima slabe pravne institucionalizacije i uporedno visokog izlaganja političkom napadu, gdje je jedina otvorena strategija za sud ta da gradi svoju institucionalnu nezavisnost na način koji sugeriše teorija "intervalne tolerancije"; Ograničeni sud, koji djeluje u dobro razvijenoj pravnoj kulturi, ali koji je izložen ozbiljnom riziku od političkog napada usred brze tranzicije u novi i nesigurni ustavni poredak, i gdje sud mora stalno posredovati između zahtjeva prava i politike; i Neograničeni sud, koji djeluje u pravnoj kulturi koja je ili izgubila vjeru u održivost razlikovanja prava i politike ili u kojoj se privrežnost toj razlici tek treba razviti, ali koji je relativno dobro izolovan od političkog napada, ili sretnim političkim okolnostima ili zbog toga što je politička kultura u zemlji razvila situaciju tolerancije u kojoj ustavne sudije mogu preduzimati odluke relativno neograničeni pravom." (Ibid.)