Teorija ustavnih prava

Teorija ustavnih prava
Autor	Robert Alexy
Originalni naziv	Theorie der Grundrechte
Datum izdanja	1985.

Uvod

• "Norma može biti otvorena koliko je to moguće, ali ako postoji široki konsenzus o predmetnom pitanju neće gotovo biti nikakve polemike oko nje. Ali ako se otvorenost norme kombinira sa temeljnim neslaganjima o njenom sadržaju, onda je postavljena scena za značajno sporenje. I to je upravo ono što se dogodilo u slučaju ustavnih prava. Katalog ustavnih prava reguliše na visoko otvoren način ono što su djelimično duboko kontroverzna pitanja o temeljnoj normativnoj strukturi države i društva. To je najjasnije u slučaju koncepata ustavnog prava i to dostojanstva, slobode i jednakosti. Ako neko ovim konceptima doda ciljeve države i strukturalne ideje demokratije, vladavine prava, socijalne države, završavamo sa konceptualnim sistemom koji obuhvata temeljne ideje ranog savremenog racionalnog prava, proširenog principom socijalne države, koji izražava zahtjeve društvenih kretanja devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Ti koncepti ostaju temeljni koncepti političke filozofije. U isto vrijeme oni služe kao semantičko oružje u ideološkom ratovanju."

2. Koncept normi ustavnog prava

• "Postoji bliska veza između koncepta norme ustavnog prava i koncepta ustavnog prava. Kada god neko ima ustavno pravo, mora postojati valjana norma ustavnog prava koja im dodijeljuje to pravo. Upitno je da li je obrnuto tačno. Nije primjenjivo u slučaju normi ustavnog prava koje ne dodijeljuju subjektivna prava."

• "Norma je stoga značenje normativne tvrdnje [...] [K]oncept norme prethodi onome normativne tvrdnje [...] Svaka norma se može izraziti kao normativna tvrdnja."

• "[K]oncept norme ne smije se definisati na način koji uključuje njenu valjanost ili postojanje. Isto kao što je moguće "izraziti misao bez da je se postavi kao tačne", također je moguće izraziti normu bez pretpostavke da je valjana."

• "[N]orme ustavnog prava su sve one norme za koje je moguće ustavno opravdanje. Za neposredno ustavnoljene norme ustavnog prava upućivanje na tekst ustava je uobičajeno dovoljan. Bilo kakvo dublje opravdanje koje teži odgovaranju na pitanje zašto je valjano ono što Ustav tvrdi u praksi je samo od općenito teorijskog interesa."

• "Principi su zahtjevi optimizacije, karakterizirani činjenicom da se mogu zadovoljiti u različitom stepenu, i da prikladan stepen zadovoljenja zavisi ne samo od toga šta je faktički moguće već i od toga šta je pravno moguće. Opseg pravno mogućeg određen je suprotstavljenim principima i pravilima. Suprotno tome pravila su norme koje se uvijek ili zadovoljavaju ili ne. Ako je pravilo valjano primjenjivo, onda je zahtjev da se čini tačno ono što kaže, ni manje ni više. Na taj način pravila sadrže fiksne tačke u polju faktički mogućeg. To znači da je razlikovanje između pravila i principa kvalitativno, a ne ono omjera. Svaka norma je ili pravilo ili princip."

4. Ustavna prava kao subjektivna prava

• "[K]ompletno ustavno [subjektivno] pravo jeste visoko složeni, ali ne i neprobojni, objekat. Načinjen je od elemenata sa dobro definisanom strukturom, pojedinačnim pozicijama građanina i države, zajedno sa jasno definisanim odnosima između tih pozicija, odnosima preciznosti, sredstvima za postizanje cilja, i balansiranja. To ne znači da neće biti kontroverzi oko toga šta se treba uključiti u kompletno ustavno pravo. Spor oko toga šta pripada kompletnom ustavnom pravu paralelan je sporu oko toga koje se norme trebaju izvesti iz ustavnih odredaba kao norme ustavnog prava [...] [S]vi problemi ustavnog tumačenja mogu se locirati u kontekstu pitanja šta pripada kompletnom ustavnom pravu."

6. Ograničenja ustavnih prava

• "[O]graničenja ustavnih prava su norme koje ograničavaju prima facie ustavno-pravne pozicije [...] Norma može ograničiti ustavno pravo ako je sama ustavna. Da je neustavna, onda bi njeno usvajanje bilo kršenje prava, ali ne može odrediti ograničenja."

8. Opće pravo na jednakost

• "Zahtjev jednakosti u stvaranju prava zahtijeva da svako treba biti tretiran jednako od strane zakonodavca [...] [Ali] opći princip jednakosti, kada je adresiran na zakonodavca, ne može zahtijevati da se svaka osoba tretira na potpuno isti način, i ne može zahtijevati da svako treba biti isti u svakom pogledu."

9. Prava na pozitivno djelovanje države (pozitivni zahtjevi u širokom smislu)

• "Na temelju normi ustavnog prava, svaka osoba ima one pozitivne zahtjeve [entitlement] koji iz perspektive ustavnog prava su toliko bitni, da se njihovo dodjeljivanje ili uskraćivanje ne može ostaviti jednostavnim parlamentarnim većinama."

• "[S]vako ima one pozitivne zahtjeve kao socijalna ustavna prava koji su iz perspektive ustavnog prava toliko bitni da njihovo dodjeljivanje ili nedodjeljivanje ne može biti puka stvar parlamentarnih većina. / Prema ovoj formuli, pitanje koja socijalna ustavna prava pojedinac definitivno ima, jeste pitanje balansiranja između principa. U jednu ruku, iznad svega tu je princip faktičke slobode. U drugu ruku postoje formalni principi koji se tiču kompetencije donošenja odluka demokratski legitimiranog zakonodavca i podjele vlasti, kao i materijalni principi koji se odnose prije svega na pravne slobode drugih, ali također i na druga socijalna ustavna prava kao i kolektivna dobra [...] Mora se smatrati da je pozicija pozitivnog zahtjeva garantirana, ako (1) ga princip faktičke slobode snažno zahtijeva, i (2) principi podjele vlasti i demokratije (uključujući budžetsku sposobnost parlamenta), kao i (3) sukobljeni materijalni principi (naročito oni koji se odnose na pravne slobode drugih) su relativno neznatno pogođeni ustavnom garancijom pozicije pozitivnog zahtjeva i odlukama ustavnog suda koje ga uzimaju u obzir. Ovi uslovi su zadovoljeni, u svakom slučaju, minimalnim socijalnim ustavnim pravima, kao što je pravo na egzistencijalni minimum, osnovno stanovanje, školsko obrazovanje, obučavanje za posao, i za osnovni nivo zdravstvene zaštite."

10. Ustavna prava i norme ustavnih prava u pravnom sistemu

• "Norme ustavnog prava su formalno temeljne kao rezultat njihove pozicije na vrhu hijerarhije pravnog sistema kao prava neposredno obavezujućeg po zakonodavstvo, izvršnu i sudsku vlast [...] Činjenica da ustav kombinira procedualne i suštinske elemente ima dalekosežne posljedice po čitav pravni sistem. To znači da pored pravnog sadržaja koji je tek moguć u mjeri u kojoj se to tiče ustava, postoji također nužni i nemogući pravni sadržaj u odnosu na ustav. Činjenica da norme ustavnog prava ustanovljavaju nužni i nemogući pravni sadržaj u odnosu na ustav čini srž njihovog formalno temeljnog karaktera. / Pored formalno temeljne prirode, postoji suštinska temeljnost. Ustavna prava i norme ustavnih prava su suštinski temeljne, jer inkorporiraju odluke o osnovnoj normativnoj strukturi države i društva."

• "Ako ustav dodjeljuje pojedincima prava protiv zakonodavca i namjerava da postoji ustavni sud da podrži ta prava [...], onda aktivnost ustavnog suda u polju zakonodavstva u podržavanju tih prava nije neustavno preuzimanje zakonodavne nadležnosti; nije samo konceptualno dopušteno, već se zahtijeva."