Stevan Vračar

Stevan Vračar
Rođenje	1926.
Smrt	2007.

• "[Pravo je] neprekidan proces stvaranja, primjenjiivanja i nastajanja neophodnog skupa instrumenata kojima se određuje i reguliše ponašanje i učešće pojedinaca i grupa u najvažnijim društvenim procesima." (Revolucija i diskontinuitet državnopravnog poretka)

• "Kriterijum kontinuiteta državnopravnog poretka ne može biti u obliku nego u suštini ili biću promjena." (Ibid.)

• "Kao kvalitativan preobražaj revolucija obuhvata i državnopravni poredak [...] Pošto je državnopravni poredak glavni element političkog sistema svakog društva, prilikom revolucije nastaje i njegov diskontinuitet [...] Zato izvođenje revolucije označava postojanje diskontinuiteta: gdje nema revolucije, nema ni diskontinuiteta i obratno. Oni uvijek idu zajedno i pretpostavljaju se. Dok postoji kontinuitet državnopravnog poretka, nije izvršena revolucija, ali ako je ova doista izvedena, nemoguće je postojanje kontinuiteta državnopravnog poretka. Diskontinuitet pokazuje revoluciju a revolucija se kroz diskontinuitet ostvaruje. Utoliko se može reći da je diskontinuitet kriterijum revolucije i obratno [...] U samom pojmu revolucije nalazi se ukazivanje na kvalitativnu promjenu, odnosno smjenu jednog državnopravnog poretka drugim. Dakle, diskontinuitet je samo specifičan izraz izvođenja revolucije državnopravnog poretka [...] Politička revolucija se uvijek sastoji u osvajanju političke vlasti [...] Samim tim nestaje raniji i stvara se novi državnopravni poredak [...] Politička revolucija i diskontinuitet državnopravnog poretka ne stoje jedno prema drugom kao uzrok i posljedica. U svojoj jedinstvenosti su, naravno, i istovremeni [...] Pored toga naročito je značajno da postoji paralelizam forme izvođenja političke revolucije i diskontinuitet državnopravnog poretka. U tom pogledu ni historijski ni logički ne može biti nesklada. Zato, ukoliko se pojavljuje oblik jednog, neizbježno je to i oblik drugog." (Ibid.)

• "Po mom mišljenju, svaki čovjek kao individuum samo je konkretnost onog apstraktuma rodnosti najčudnijeg bića nastanjenog na ovoj planeti Zemlji, a zasigurno u nebrojenim tačkama Univerzuma u nekim modalitetima o kojima je teško išta zamisliti. No, taj obični dvonožac je najčudnije, najčudesnije i najčudovišnije biće, među svim realnim i imaginarnim bićima. Upodobljen da otkriva svakojake tajne, on je sam sebi najveća zagonetka. A što više otkriva svjetskih tajni, čini se da sve više postaje sam sebi najveća tajna. On je sačinjen od tri supstance: materije, energije i duha. Pojedinac je konkretizovana cjelina beskrajnog niza kombinacija, kvalitativnih i kvantitativnih elemenata i svojstava individualizovane cjeline. Čak se ni u najgrubljoj i osnovnoj podjeli ne pokazuje prost sklad i srazmjera: uz jaku tjelesnu građu može ići osrednji duševni sklop, a tome je pridodat slab duhovni profil. I gigantski duh može biti nastanjen u slabašnom tijelu; velika duša može biti pratilja malog duha itd. Pored toga, sve se to nekako prenosi i ugrađuje u postojeće kolektivitete ljudi, koliko god i kakvih god ima. Tako se pojedinci pojavljuju samo kao pripadnici zajednice. Oni su čestice cjeline ili, filozofski rečeno, svojevrsne monade izvjesnih totaliteta. Zato uvijek postoji neraskidiva veza individualiteta i socijaliteta. Svako vještačko razdvajanje ovoga, a naročito nekakva "izolacija" jednog od drugog uvijek vodi stvaranju iskrivljene predstave o tome." (Lav J. Petražicki - predvodnik psihologizma u jurisprudenciji)

Djela

• Socijalna sadržina funkcije državno-pravnog poretka (1965.)