Sramota (Coetzee)

Sramota
Autor	John Maxwell Coetzee
Originalni naziv	Disgrace
Datum izdanja	1999.

• "Neprestano ga progoni primisao da prostitutke međusobno razgovaraju o muškarcima koji ih posjećuju, naročito onim starijima. Pričaju priče, smiju se, ali i protrnu, onako kao kad se usred noći u umivaoniku ugleda žohara. Ubrzo će i on, savršeno, zlokobno, prestati izazivati drhtaje. Tom usudu ne može izbjeći." (Prva glava)

• "Da li je sretan? Po većini mjerila, jeste, vjeruje da jeste. Ne zaboravlja, ipak, završni hor iz Edipa: Ne nazivaj čovjeka sretnim dok ne umre." (Prva glava)

• "Po njegovom mišljenju, koje čuva za sebe, porijeklo govora leži u pjesmi, a porijeklo pjesme u nužnosti da se zvukom ispuni prevelika i praznjikava ljudska duša." (Prva glava)

• "Zašto? Zato što ženina ljepota ne pripada samo njoj. Ljepota spada u obilje koje ona donosi na svijet. Dužna je da ga podijeli s drugima." (Druga glava)

• "...poezija te prima ili odmah ili nikad. Bljesak otkrivenja i bljesak odgovora. Poput munje. Poput zaljubljivanja."

• "I on bi trebao otići. Nepristojno je sjediti u tami i uhoditi djevojku (u pameti mu izranja, sasvim nepozvana, riječ razbludno). Ipak, svi ti starci, za koje mu se čini da je na samom ulasku u njihov krug, svi skitnice i lutalice u njihovim uprljanim kišnim kaputima, sa svojim napuklim umjetnim zubima i dlakavim uškama — svi su oni nekoć bili djeca Božja, ravnih udova i bistrih očiju. Može li ih se kriviti što se do posljednjega grčevito drže na svojim mjestima, na slatkoj gozbi osjeta?"

• "Ona obećava, ali joj se vlastito obećanje ne može nametnuti. On se ozlovoljio, oneraspoložio se. Ona se ponaša loše, izvlači se u većini stvari; uči se iskorištavati ga, te će ga, vjerojatno, iskorištavati i dalje. Ipak, ako se ona izvuče u većini, on se izvlačio iz još više toga; ako se ona ponaša loše, on se ponašao još gore. U onoj mjeri u kojoj su oni zajedno, naravno, ako jesu zajedno, on je onaj koji vodi, a ona je ona koja slijedi. I bolje mu je da to ne zaboravi."

• "Ne silovanje, ne još, ali neželjeno, svejedno, do srži neželjeno. Kao da je rješila da omlitavi, umre u sebi dok ovo traje, poput zeca kad mu se lisičji zubi sklope za vratom. Kako si sve što joj se ovdje radi izgledalo kao da se radi negdje drugdje, negdje daleko." (Treća glava)

• "Pokajanje je prazna riječ. Pokajanje pripada nekom drugom svijetu, govoru iz nekog drugog svemira." (Šesta glava)

• "Glava mu je postala azil za ostarjele misli, dokone, uboge, koje nemaju kud drugo da odu. Trebalo bi da ih rastjera, da počisti zgradu. Ali nema volje, ili barem ne dovoljno." (Osma glava)

• "Prolazi ga jeza, kao da mu jež gmiže preko groba." (Petnaesta glava)

• "Ono što pas nikad ne može dokonati (Ni kad bi svaki dan bio nedjelja!, pomišlja), ono što mu nos ne može reći, jeste kako je moguće ući u naizgled običnu sobu i nikad više ne izaći. Nešto se odigrava u ovoj sobi, nešto neizrecivo: ovdje se duša čupa iz tijela; načas zalebdi u vazduhu, trgne se i zgrči; onda je vrtlog usisa i više je nema. Ovo će biti mimo njegove pameti, ova soba koja i nije soba nego jama, da se u nju odliješ i prestaneš da postojiš." (Dvadeset četvrta glava)

• "Čovjek se svikne da stvari bivaju sve teže; prestane da se iznenađuje kad vidi da ono što je izgledalo teško i preteško biva još teže." (Dvadeset četvrta glava)

Dijalozi

• "Da li se kajete?" (...) "Žalite li zbog svog postupka?"

"Ne" (...) "Iskustvo me je obogatilo." (Šesta glava)

• "Hoće li ti osiguranje ovo pokriti?"

"Ne znam. Ne znam da li polise osiguranja pokrivaju masakre. Moraću da se raspitam." (Trinaesta glava)

• "Kakvo poniženje" (...) "Tolike nade, i da se sve ovako završi."

"Da, slažem se, jeste poniženje. Ali možda je to dobro mjesto za novi početak. Možda baš to moram naučiti da prihvatim. Da krenem odozdo. Bez ičega. Ne bez ičega osim. Bez ičega. Bez keca u rukavu, bez oružja, bez posjeda, bez prava, bez dostojanstva."

"Kao pas."

"Tačno, kao pas." (Dvadeset druga glava)