Razgovor:Smisao

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
Izvor: Wikicitati
 Meni se čini da se najbolje to objasnio Sartre rekavši da je svo čovjekovo prokletstvo u tome što je bačen u svijet i što mora sam odrediti svoj smisao. "Egzistencija za Marxa prethodi esenciji", Čovjek je određen svojom socijalnom pozicijom. Ali on mora nadići tu egzistenciju. Njegov smisao treba da bude esencija sama i kako joj se približiti. Ljubav je svakako najmoćnija tehnika na tom putu. "Ljubi bližnjeg svoga". A iz te ljubavi onda proizlazi i praštanje. Tako nas Bog "tretira" i očekuje da se i mi tako odnosimo prema ne samo drugim ljudima nego i prema drugim entitetima. Pa i Vrag ima svoje mjesto u tom božjem naumu. Mada mi to još ne znamo, ali kako i bi, kad još uvijek ne znamo konačnu verziju plana.Ali znakove imamo i ne možemo zalutati. Zašto nas je bog stavio pred takvu dilemu? Da moramo birati uzmeđu dobra i zla? Između duha i tijela? Pa da spoznamo razliku. (V. Vranković)