Osnovi prava

Osnovi prava
Autor	Dragan Mitrović
Datum izdanja	2003.

• "U stvarnosti postoje samo konkretne države i prava. Ali, njihovo realno postojanje (u prostoru i vremenu) nije jedino, iako je najupečatljivije. / Država i pravo postoje isto tako idealno: virtuelno (izvan fizičkog prostora i vremena, kao skup čistih ideja i vrijednosti, na primjer različite utopijske teorije). Država i pravo postoje i aktuelno (samo u vremenu, kao sadržaji svijesti, psihički procesi, na primjer o srpskoj srednjovjekovnoj državi), također djelotvorno utičući na stvarnost. Iako nevidljivi i apstraktni, oni su sadržani u najdubljem sloju, u kome se nalaze izvori suštinskih kvaliteta i veza bez kojih stvarna država i pravo ne mogu da postoje. Njih najlakše prepoznajemo u napajajućim iskustvima zajedničke tradicije."(Uvod: Osnovi prava kao samostalna disciplina)

• "U duši države postoji izvjesno tajanstvo o kome ne smije da se govori, a čije je dejstvo božanstvenije no što duh i pero mogu da opišu. Ovu Šekspirovu misao potvrđuje i pravna nauka, jer je državu zbilja veoma teško odrediti. Do toga dolazi prije svega zbog njene složene prirode." (Prvi dio: Osnovna i opća znanja o državi i pravu)

• "Pravna norma je najvažnija vrsta društvenih normi [...] U pravnoj teoriji, pravna norma se shvata kao nedjeljiva cjelina, što znači da ona ne može da se dijeli a da i dalje bude norma. Njen zadatak je da uredi društvene odnose i na taj način proizvede željeno dejstvo u stvarnosti, shodno prethodno postavljenim ciljevima i vrijednostima. Jedno od njenih prepoznatljivih obilježja predstavlja to što ona svoje pravno svojstvo stiče zahvaljujući zaštiti koju joj pruža državni aparat prinude, a tek zatim i na osnovu drugih važnih svojstava. Shodno tome, sve pravne norme pripadaju određenom pravnom sistemu i poretku, jer su propisane, sankcionisane i međusobno hijerarhijski usaglašene sa drugim pravnim normama. Na taj način povećava se njihovo pojedinačno i zajedničko dejstvo [...] Isto tako, pravna norma uvijek predstavlja zapovijest o ponašanju ljudi u društvu. Tom prilikom, nije važno na koji je način ta zapovijest formulisana. Važno je da takva zapovijest postoji, kao i da zbog zapovijesti ovlaštenog subjekta pravna norma uvijek predstavlja nešto što "treba". Ali, ona je istovremeno i nešto što "jeste", jer je potrebno i ljudsko ponašanje po zapovijesti. Da bi se u stvarnosti ostvarilo to željeno dejstvo, pravna norma je kao zapovijest upućena razumu i slobodnoj volji, ali je ipak snabdjevena sankcijom, ako razum ili volja zakažu. Na taj način se obezbjeđuje organizacija ekonomske i političke vlasti, a time poredak i sapostojanje ljudi u društvu." (Drugi dio: Pravni poredak)

• "Svaka pravna norma ima složen sastav. U zavisnosti od vrste, pravne norme se sastoje iz tri ili četiri elementa, od kojih su dva glavna: dispozicija i sankcija. Pored njih, sve pravne norme imaju pretpostavku sankcije, dok samo uslovne norme (opće ili pojedinačne) imaju i pretpostavku dispozicije. Dispozicija i sankcija su alternativna pravila ponašanja. Zato kršenje dispozicije predstavlja uslov za primjenu sankcije. Taj uslov opisuje pretpostavka sankcije, dok uslov za primjenu dispozicije opisuje pretpostavka dispozicije." (Drugi dio: Pravni poredak)

• "Subjektivno pravo predstavlja mogućnost određenog subjekta da se ponaša u svom interesu, koji dozvoljava i štiti pravni poredak (pravo svojine, zakupa, pravo na slobodu kretanja itd.). To je dakle vrsta pravnog ovlaštenja (subjektivnog prava) koje pripada subjektima na osnovu pravnih normi (objektivnog prava), i to radi zaštite sopstvenog interesa, što znači da je u određenim granicama subjekt prava potpuno slobodan da izabere kako će da se ponaša. On je jedini nadležan da odredi svoj interes, da odluči hoće li da ga štiti svojim subjektivnim pravom ili ne, itd. Čak i kad odluči da svoje ovlaštenje ne vrši, on je potpuno slobodan u tome, tj. ne čini prekršaj." (Drugi dio: Pravni poredak)