Ontologija učinjena jednostavnom

Ontologija učinjena jednostavnom
Autor	Amie L. Thomasson
Originalni naziv	Ontology Made Easy
Datum izdanja	2014.

• "Tvrdit ću da se na pitanja postojanja koja su zaista smislena i dobro specificirana može odgovoriti nekomplicirano koristeći naše konceptualne sposobnosti i često preduzimajući nekomplicirane empirijske istrage. (Filozofski dio posla, tvrdit ću, leži na konceptualnoj strani)."

• "Jedna stvar oko koje se svi laki ontolozi slažu jeste da se na odgovore na određena sporna ontološka pitanja može doći jednostavno počevši od nespornih istina (npr., 'šoljice i tanjiri su jednakobrojni' ili 'snijeg je bijel') i rezonovajući od onoga što se čini kao trivijalni koraci (do 'broj šoljica jednak je broju tanjira' ili 'tvrdnja da je snijeg bijel je istinita') da bi se došlo do ontoloških zaključaka ('postoje brojevi'; 'postoje tvrdnje'). Nesporna tvrdnja može biti empirijska tvrdnja ('snijeg je bijel'), ili konceptualna tvrdnja ('snijeg je bijel ili je stvar da snijeg nije bijel'). Stoga se neka pitanja postojanja mogu razriješiti konceptualno (počevši od konceptualne istine i koristeći jednostavne inference), dok druge također koriste empirijski posao da dobiju znanje o nespornim istinama koje se onda umeću u jednostavne inference. Tretiranje pitanja postojanja kao razriješivih kroz jednostavne inference poput ovih jeste stoga u potpunosti u skladu sa starijim, skromnijim pristupom filozofiji opisanoj iznad, jer zahtijeva od nas ništa više od konceptualnog i empirijskog rada da bi riješili ontološka pitanja. Štaviše, filozofski doprinos (gdje ga ima) leži na konceptualnoj strani: da li analizirajući koncepte na načine koji čine izričitim konceptualne istine koje odobravaju inference, u odgovaranju na prigovore koji bi tretirali koncept kao zbunjen, u sugerisanju konceptualnih promjena, ili uklanjanju sumnji koje zavise od konceptualnih zabuna."

• "Stoga od Carnapa dobijamo podjelu: interna pitanja postojanja (da li specifična ili opća) u potpunosti su (zaista trivijalno ili barem lako) odgovoriva na analitički ili empirijski način. Vanjska pitanja postojanja su loše formulisana pseudo-pitanja koja se jedino mogu razumjeti kao da čine nešto smisleno ako ih razumijemo ne kao teorijska pitanja o samoj stvari (o tome šta zaista postoji), već radije kao praktična pitanja o tome da li je preporučljivo usvojiti određeni lingvistički okvir. U opsegu u kojem se metafizička pitanja postojanja tretiraju kao predmeti za teške debate, koje nisu razrješive kroz trivijalni analitički ili laki empirijski način, ona se moraju smatrati vanjskim pitanjima. Ali onda, ako se imaju smatrati uopće smislenim, ona se moraju razumjeti kao implicitno pragmatična pitanja."

• "E: K-ovi postoje ako i samo ako su ispunjeni uslovi primjene koji su istinski povezani sa K."

• "[U]slovi pod kojima stvari različite vrste postoje biti će različiti poput različitih uslova primjene. Ovo nas vodi ka tome da poreknemo da mogu postojati opći, zajednički uslovi postojanja."

• "Uslovi primjene, kako ih ja razumijem, određena su temeljna pravila korištenja koja su među onima koja sačinjavaju značenje za taj pojam."

• "[G]ovornik koji ima pravo da kaže 'ima K' (u određenoj situaciji) također ima pravo da zaključi da K-ovi postoje."

• "[Sljedeća su pravila za uslove primjene:] 1. Ona su semantička pravila korištenja s kojima govornici ovladavaju, ali ta pravila ne moraju imati oblik nužnih i dovoljnih uslova, i ne moraju biti stabilna; 2. To nisu tek uslovi pod kojima bi imali dokaz da je pojam primjenjiv, već radije uslovi pod kojima bi pojam bio ispravno primjenjen (dajući nam pravo da istinski kažemo 'ima K'); 3. Ona ne moraju biti opisna, i mogu uključivati priklanjanje stručnjacima i svijetu; [...] 4. Uslovi primjene ne smiju imati sljedeću formu: 'K' se primjenjuje kad K-ovi postoje. (Iako će ovo uvijek biti tačno, to se neće ubrajati u uslove postojanja, u našim pojmovima)."

• "Može postojati pravilo: ako članovi zakonodavca glasaju za zakon koji predsjednik potpiše, onda će nastati zakon. Udruženo sa jednostavnijim činjenicama poput 'Članovi zakonodavca su glasali za zakon #362, i predsjednik ga je potpisao', možemo zaključiti 'Novi zakon je stupio na snagu', uvodeći pojam 'zakon'. Pravilo koje nam pomaže da uvedemo novi imenični pojam garantuje da se pojam može primijeniti i da stoga postoji zakon ako su ta pravila primjenjena, stoga rješavajući pitanja da li postoje zakoni. Treba primijetiti da je jasno u ovim slučajevima da možemo ocijeniti da li je pojam 'zakon' primjenjiv bez da prethodno ocjenimo da li zakoni postoje, jer uslovi (da postoje članovi zakonodavca koji su glasali za zakon koji je potpisan od predsjednika) ne upućuju na postojanje zakona - iako (imajući u vidu pravila korištenja uvedena za 'zakon') njihovo ispunjenje garantuje da će postojati novi zakon."

• "Uslovi primjene su uslovi kojima su ovladali kompetentni govornici (možemo misliti o kompetentnim korisnicima pojma kao onima koji ga ne koriste tek parazitski u odnosu na druge govornike). Stoga, kompetentni govornici su u poziciji da koriste svoje lingvističko majstorstvo i empirijski i konceptualni rad da odgovore nekomplicirano na pitanja postojanja. Jer kompetentni govornik treba tek koristiti svoje majstorstvo pravila korištenja pojma, zajedno sa pristupom bilo kakvim relevantnim empirijskim informacijama, da bi odredili da li su uslovi primjene zadovoljeni, i stoga ocijeniti da li odgovarajući entiteti postoje."