Običaj

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži

Citati[uredi]

  • Friedrich Nietzsche
    • "U stvarima gdje ne zapovijeda nikakav stari običaj nema ćudorednosti; a što je život manje određen starim običajima, to je manje okružje ćudorednosti." (Misli o moralnim predrasudama)
    • "Stari običaj je viši autoritet kojem se čovjek pokorava ne zato što zapovijeda nešto za nas korisno nego stoga što zapovijeda." (Ibid.)
  • Gustav Radbruch
    • "Običaj se ne može koordinirati s drugim kulturnim pojmovima, on nema svoje mjesto u sistemu kulturnih pojmova [on se] prema pravu i moralu ne nalazi u sistematskom, nego Historijskom odnosu. On predstavlja zajednički prethodni oblik u kome su pravo i moral sadržani još nerazvijeni i nerazdijeljeni..." (Filozofija prava)
    • "Suprotno 'starom dobrom običaju', 'fini običaj' više nije narodni običaj, nego staleški običaj; običaj je bio 'seoski', pristojnost je 'gradski običaj'; običaj je bio 'seljački', učtivost je 'dvorski običaj'; običaj je bio stvar 'zajednice', konvencija je stvar 'društva' ili, bolje reći, 'visokog društva' (građanskog društva). Običaj je spajao narod, konvencija ga razdvaja. Konvencija je izraz za volju i sposobnost čovjeka da bude smatran pripadnikom određenog višeg društvenog sloja, masonski pozdrav posvećenih, koji se odmah mijenja čim neposvećeni saznaju za njega i upotrijebe ga." (Ibid.)
  • John Gardner
    • "Stvaranje običajnog prava zahtjeva višestruko djelovanje od višestrukih činilaca. Mora postojati široko rasprostranjena konvergencija djelovanja prije nego što budemo imali običaj, i stoga prije nego što budemo imali običajno pravo. Ono što se ne zahtijeva jeste bilo kakva vrsta zajedničke agencije, bilo kakva vrsta timskog rada po modelu orkestra ili parlamenta. Zajednička agencija je moguća samo kada su njegovi učesnici svjesni djelovanja drugih, i kada namjeravaju da njihova djelovanja doprinesu istom projektu kao djelovanja drugih. U slučaju parlamenta, to je način na koji namjera da se stvori pravo dobija svoj oblik: različiti članovi i zvaničnici parlamenta ne hodaju zajedno predvorjima parlamenta sasvim slučajno. Oni to čine sa sviješću da to drugi čine i namjeravaju da njihova djelovanja doprinesu, zajedno sa djelovanjima drugih, u stvaranju prava. Običaj je drugačiji. Učesnici u običaju, kako kažemo, nekada djeluju sa namjerom da slijede društveno pravilo (da učine gotovu stvar). Ali njihove namjere nisu zajedničke namjere. One su samo namjere u zajednici. One ne zahtijevaju međusobnu svijest, niti namjeru da se učestvuje u zajedničkom projektu. I ponekad - kada je običaj konstituiran društvenom navikom - čak se ni namjera u zajednici ne zahtijeva. Dovoljno je da se ponašanje konvergira, ne bitno koji su razlozi [...] [H]artova poenta je bila u tome da je drugačija vrsta prava potrebna prije nego što je zakonodavno pravo moguće. Ono je potrebno da stvori pravne institucije tog tipa da može donositi nedelegirano zakonodavstvo. To običajno pravo nije djelovanje mnogih koji rade kao jedan. To je rad mnogih koji djeluju kao mnogi. Oni stvaraju novo pravo kolektivno kao slučajnu nuspojavu njihovih pojedinačnih napora da slijede pravo kako jeste. Svako namjerava u svom slučaju da slijedi pravilo priznanja, ne da ga promijeni." (Pravo kao skok u vjeru)
  • Vaso Pelagić
    • "Pravedne i nepravedne uredbe, pametni i budalasti običaji zavise od pameti ili od gluposti ljudskoga društva."

Poslovice[uredi]

Wikipedia
Wikipedia na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom: