Idi na sadržaj

Obala beskraja

Izvor: Wikicitati
Obala beskraja
AutorDavid Brin
Originalni nazivInfinity's Shore
Datum izdanja1996.


  • "Emerson taj oreol oko Sarinog lica čita sasvim lahko, kao što je nekada, davno, lahko čitao značenje iz slova na kompjuterskim ekranima. Možda bi trebalo da se Emerson uznemiri zbog njene uznemirenosti; to je osoba od koje on zavisi, ona je njegov jedini vodič kroz ovaj čudnovati, opasni svijet. Ali Emerson ne uspijeva da navede sebe na zabrinutost."


  • "Ali on ne bježi od tih prisjećanja, naprotiv, i najbolnija uspomena mu je dobrodošla ako će probuditi još neku, drugu uspomenu, o bilo čemu; o nekom zvuku, mirisu, možda o prizoru iza sljedeće okuke."


  • "Druge uspomene, nedavnije, kao da je teže dohvatiti i kao da su bolnije. Otežan je access, pristup."


  • "Trudi se da vježba; jer, kako će inače ikada vratiti onu svoju negdašnju vještinu govora, vještinu da priča slobodno i mnogo; pa, njega su znali kao pametnog momka... prije nego što mu se pojavila ova velika rupa u lobanji, i još veća u pamćenju."


  • "Ponekad bujica tuđih riječi zamara. On se pita - da li bi ovi narodi imali manju sklonost ka međusobnoj borbi ako bi manje pričali, a više gledali i slušali?"


  • "Kad god može, namjesti opnu reuga preko očiju, kao masku. Kroz nju vidi svijet preobražen, zapljusnut dodatnim bojama, koje kao da su došle odnekud iskosa. Ni na jednom od svojih dosadašnjih putovanja nije susreo takvo stvorenje - živu vrstu koju svih šest ovdašnjih rasa uspješno koristi za očitavanje osjećanja sagovornika."