O nacionalnosti

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
O nacionalnosti
Autor
David Miller
spis političke teorije
Originalni naziv
On nationality
Datum izdavanja
1995.



  • "[J]a ću istraživati i braniti ideju nacionalnosti za koju uzimam da obuhvata sljedeće tri međusobno povezane tvrdnje. / Prva se tiče nacionalnog identiteta, i tvrdi da ispravno može biti dio nečijeg identiteta da pripadaju ovoj ili onog nacionalnoj grupi. Ova se tvrdnja potom dijeli u dvije: da nacije zaista postoje, tj. da nisu čisto fiktivni entiteti, tako da nako ko vjeruje da pripada jednoj nije samim tim žrtva greške; i da, čineći našu nacionalnost suštinskim dijelom našeg identiteta, ne činimo nešto što je racionalno neodbranjivo. Osoba koja u odgovoru na pitanje: "Ko ste vi?", kaže: "Ja sam Šveđanin", ili "Ja sam Italijan" (i nedvojbeno još mnogo toga drugog) ne govori nešto što je irelevantno ili bizarno na isti način kao, recimo, neko ko tvrdi bez dobrih dokaza da je ona vanbračno unuče cara Nikolaja II. Ova tvrdnja je dosta skromna: ona ne govori da se od nas razumno zahtijeva da činimo nacionalnost konstitutivnim našeg ličnog identiteta, ili da posjedovanje nacionalnog identiteta isključuje posjedovanje kolektivnog identiteta drugih vrsta. Niti govori da nacionalne vjernosti osobe moraju uvijek imati jedinstven predmet: ne isključuje identifikovanje osobe kao Jamajčana i Britanca ili (u drugom slučaju) kao i Kvebečanina i Kanađanina. Ona samo tvrdi da identifikovanje sa nacijom, osjećanje sebe kao neodvojivog njenog dijela, jeste legitiman način razumijevanja vašeg mjesta u svijetu. / Druga tvrdnja je etička, i tvrdi da su nacije etičke zajednice. One su obrisne linije u etičkom krajoliku. Dužnosti koje dugujemo našim sunarodnicima su različite od, i šire nego, dužnosti koje dugujemo ljudskim bićima kao takvim. To ne znači da mi ne dugujemo bilo kakve dužnosti ljudima kao takvim; niti negira da mogu postojati druge, možda manje i intenzivnije, zajednice čijim članovima mi dugujemo dužnosti koje su strožije nego one koje dugujemo Britancima, Šveđanima, itd., u širem smislu. Ali to je tvrdnja koja ističe da ispravno objašnjenje etike treba dati težinu nacionalnim granicama, i da naročito nema u principu primjedbe institucionalnim šemama - kao što su države blagostanja - koje su stvorene da nude pogodnosti isključivo onima koji potpadaju unutar istih granica kao i mi. / Treća tvrdnja je politička, i ističe da ljudi koji su dio nacionalne zajednice na određenom teritoriju imaju dobar zahtjev za političkim samo-određenjem; treba biti uspostavljena institucionalna struktura koja im omogućava da odlučuju kolektivno o stvarima koja se tiču primarno njihove sopstvene zajednice. Treba primijetiti da sam ponovo ovo izrazio pažljivo, i da nisam tvrdio da institucija mora biti ta suverene države. Historijski, suverena država bila je glavno sredstvo kojim su se zahtjevi nacionalnog samo-određenja realizirali, i to nije samo slučajnost. Ipak, nacionalno samo-određenje može biti realizirano na druge načine, i kao što ćemo vidjeti postoje slučajevi gdje se ono mora realizirati drugačije nego kroz suverenu državu, upravo da bi se zadovoljili jednako dobri zahtjevi drugih nacionalnosti." (Uvod)


  • "[O]ni koji vide nacionalnost kao isključivo moderni fenomen i oni koji je vide kao nastavak antičkog tribalizma su dopola ispravni. Nije bilo iznenadnog konceptualnog prekida, nije bilo izmišljanja radikalno novog načina razmišljanja o ljudskim zajednicama. Ideje nacionalnog karaktera i tako dalje su dugogodišnje. Ono što je bilo novo jeste vjerovanje da se nacije mogu smatrati kao aktivni politički agenti, nosioci konačnih ovlaštenja suvereniteta. To je onda bilo vezano za nove načine razmišljanja o politici, ideji da se institucije i politike mogu vidjeti kao da izražavaju popularnu ili narodnu volju." (Nacionalni identitet)


  • "[P]ostoje snažni etički razlozi za činjenje podudarnosti između granica nacionalnosti i granica države. Gdje se to ostvari, dužnosti nacionalnosti se ojačavaju tako što im se daje izraz u formalnoj šemi političke saradnje; a šema saradnje može se temeljiti na labavijem nego na striktnoj uzajamnosti, što znači da se preraspodjelni elementi mogu ugraditi na način da idu preko onoga što bi racionalni samo-interes svakog učesnika zahtijevao." (Etika nacionalnosti)


  • "Teret je na univerzalisti da pokaže da, u širenju opsega etičkih veza da obuhvate jednako cjelokupnu ljudsku vrstu, on ih istovremeno ne iscrpljuje od njihove obavezujuće snage." (Ibid.)


  • "[Z]ajednički nacionalni identitet je preduslov za ostvarenje političkih ciljeva poput socijalne pravde i deliberativne demokratije." (Nacionalnost u opadanju?)


  • "Baš kao što se Marx radovao budućnosti u kojoj bi mi mogli loviti ujutro, pecati popodne, i kritikovati nakon večere, tako i novi kozmopolitizam drži pred nama sliku prema kojoj možemo istraživati naše keltske korijene u ponedjeljak, potrošiti utorak slaveći Budin rođendan u našem susjedskom hramu, u srijedu se pridružiti protestima Greenpeacea protiv međunarodnog ribarenja kitova, i uzeti učešće u četvrtak u kritičkoj diskusiji o britanskom imperijalizmu." (Zaključak)


  • "Mi dugujemo sunarodnjacima dužnosti koje su šire od onih koje dugujemo strancima, i institucije koje vrše te dužnosti, kao što je država blagostanja, opravdane su i pored njihovih ograničenja na unutrašnjost nacionalnih granica. Sugerisao sam da se naše univerzalne obaveze najbolje razumijevaju u smislu temeljnih ljudskih prava, ali da i tu trebamo prepoznati da primarna dužnost zaštite tih prava leži na sunarodnjacima. Na međunarodnom nivou, naš prvi zadatak je da uvjerimo, i ako je potrebno navedemo političke zajednice da poštuju temeljna prava svojih članova, prije neposredne intervencije na provođenju prava kada ne postoji otvoren drugi način djelovanja." (Zaključak)