O državi

O državi: Osnovi jedne pravne teorije
Autor	Slobodan Jovanović
Datum izdanja	1922.

• "Država i društvo razlikuju se kao spoljašnja i unutrašnja zajednica. Država je spoljašnja zajednica u dvojakom smislu riječi: (1) u njoj postoje pravila kojima se regulišu samo radnje njenih članova, a ne njihove misli i osjećanja, i (2) ta su pravila propisana od jedne vlasti koja ne osniva svoje pravo zapovijedanja na slobodnom pristanku onih nad kojima se vrši. Država je jedna zajednica koja se drži spoljašnjim autoritetom. Društvo je unutrašnja zajednica, osnovana na saglasnosti misli i osjećanja svojih članova." (str. 15)

• "Ako se ipak o državi govori kao o spoljašnjoj zajednici, to je iz ovih razloga: (1) Podudarnost između spoljašnjih pravila državne vlasti i unutrašnjih uvjerenja njenih podanika ne postoji uvijek i u svakom slučaju [...] (2) Sa čisto pravnog gledišta, podudarnost između spoljašnjih pravila državne vlasti i unutrašnjih uvjerenja njenih podanika nije ni od kakvog značaja. S pravnog gledišta, pravila državne vlasti vrijede stoga što ih je ona naredila, a ne stoga šti ih njeni podanici odobravaju. Državna vlast ne traži od ovih posljednjih ništa drugo, nego da ta pravila vrše. Što se tiče njihovog intimnog mišljenja, oni su slobodni da misle o njima šta hoće." (str. 16.)

• "Kod države treba razlikovati njenu spoljašnjost od njene unutrašnjosti. Njena spoljašnjost, to su ona spoljašnja pravila i onaj spoljašnji autoritet koji u njoj važe, - ono što bi se jednom rječju moglo nazvati njena pravna organizacija. Njema unutrašnjost, to su socijalni odnosi koji u njoj postoje, - prvo, ona zajednička uvjerenja i zajednički interesi koji njene članove spajaju u jedno; zatim one uže grupe na koje su njeni članovi pocijepali zbog toga, što saglasnost njihovih uvjerenja i interesa nije potpuna nego nepotpuna. Pravna organizacija i socijalni odnosi stoje jedno prema drugome kao forma i sadržina." (str. 18)

• "Pitanje o postanku države nije pravno pitanje već faktičko. O načinu kako države postaju, nisu propisana nikakva pravila, niti je ustanovljena neka vlast koja će paziti da se države stvaraju po tim pravilima, kao što na primjer državna vlast pazi da se općine stvaraju po zakonskim propisima. Neki viši pravni poredak od državnoga i neka viša vlast od države, nisu mogući u današnje vrijeme suverenih država. Za postojanje države traži se samo jedno, a to je "svršeni čin". Glavno je da država faktički postoji; kakvim se putem došlo do tog rezultata, sasvim je sporedno. Čim jedna zajednica pritisne jedan dio zemljišta kao svoj, čim organizuje svoju vlast na njemu, ona postaje državom, bez obzira na to kakvim je načinom pribavila to zemljište, i šta je sve prethodilo organizovanju njene vlasti." (str. 30-31)

• "Za postojanje država nije propisan nikakav pravni postupak." (str. 32)

• "Mi smo dakle prinuđeni državom da se uzdržavamo od svakog nasilja, ali, kako ta prinuda stoji u vezi s onom zaštitom koju nam država daje na drugoj strani, ona bi se prije mogla smatrati kao naličje, a ne kao poricanje naše slobode. U svakom slučaju slobodu, kao pravno dobro, stvorila je država: otuda njeno pravo da našu slobodu po potrebi ograničava." (str. 53-54)

• "Pravnika se ne tiče kako su se stvorili ti pravni pojmovi koji su našli svog izraza u pozitivnom pravu. Njega se tiče samo to, kako su oni dobili snagu pozitivnog prava. Sadržinu jednog zakona mogao je smisliti narod; ali načiniti taj zakon obaveznim, mogla je samo državna vlast, jer u okviru jedne države samo njena vlast ima pravo zapovijedanja." (str. 57)

• "[V]ažnost jedne norme može [se] shvatati na razne načine. Može se shvatati u materijalnom smislu: onda, jedna norma važi samo utoliko ukoliko se vrši; može se shvatiti u moralnom smislu: onda jedna norma važi samo utoliko ukoliko se oni koji je vrše osjećaju obavezani da je vrše: najzad, važnost jedne norme može se shvatiti u pravnom smislu; onda, jedna norma važi samo utoliko ukoliko država njeno vršenje iziskuje [...] Pravna se važnost ne može odvojiti od države, jer je nju samo država u stanju dati; materijalna i moralna važnost mogu se odvojiti od države, jer nijednu od ove dvije važnosti država nije u stanju obezbijediti kad god hoće. Ali ako pravna norma ne može postojati bez pravne važnosti, ona može postojati i bez materijalne i bez moralne važnosti. Pravna norma je ona norma koju je država oglasila za obaveznu. Ako u danom slučaju pojedinci uspiju osujetiti njeno materijalno izvršenje, ona će bez sumnje biti povrijeđena, ali neće biti lišena one obavezne snage koju joj je dala država. S druge strane, ako se pojedinci ne osjećaju obavezani izvjesnom pravnom normom, ta norma bez sumnje ne može se pretvoriti u njihovu unutrašnju obavezu, ali to ništa neće smetati da ostane jedna spoljašnja obaveza koju nam država nameće. Materijalna važnost potrebna je pravnoj normi, ne da bi postojala kao norma, nego da bi od jednog idelanog pravila postala jedan spoljašnji čin. Moralna važnost potrebna joj je, ne da bi postojala kao pravna norma, koju država propisuje, nego da bi se pretvorila u moralnu normu, koju naša savjest odobrava. Za pojam pravne norme traži se samo jedna važnost, i to pravna; ova se pak ne može odvojiti od države." (str. 63-64)

• "Sankcija je pravni pojam: ona znači vezivanje izvjesnih pravnih posljedica za povredu pravnih normi; te se posljedice mogu sastojati u pravu koje država dobija na upotrebu prinudnih sredstava, ali mogu se sastojati i u nečem drugom. Ni za jednu pravnu normu ne može se stoga reći da ne uživa nikakvu sankciju. Uzmimo na primjer one norme koje po svojoj prirodi izgledaju neiznudljive; vladalac koji ne ispunjava svoje ustavne dužnosti, ne može se prinuditi da ih ispunjava, ali svaka njegova povreda ustavnih propisa povlači za sobom odgovornost njegovih ministara, - i ta pravna posljedica koju njegova neustavna radnja proizvodi, nije ništa drugo nego jedna vrsta sankcije. Materijalna prinuda može, ali sankcija se ne može izbjeći. Čim se pravna norma povrijedi, sankcija proističe iz te povrede po čisto logičnoj nužnosti." (str. 63)

• "[P]ravo se ne može odvojiti od države. Pravo je državna volja; to je skup pravila kojima je država dala obavaznu snagu. Niti može biti prava bez države, niti države bez prava. Prava bez države ne može biti, jer ona pravila koja bi bez države postojala, bila bi samim tim lišena one specijalne obavezne snage koju država daje. Država bez prava, opet, bila bi država koja nema svoje volje, koja ništa ne naređuje, koja nikakva pravila ne postavlja. Kao pravna ličnost, država može svoju egzistenciju samo svojom voljom posvjedočiti; država koja ne bi imala svoje volje, ne bi postojala. Pitanje je sasvim izlišno. šta je prije postojalo, pravo ili država; pravo i država tako su nerazdvojno vezani jedno za drugo da su samo jednovremeno mogli postojati." (str. 68)

• "S pravnog gledišta, državna se vlast karakteriše time što je, u granicama svoje oblasti, najviša. To njeno svojstvo da na jednom parčetu zemljišta bude najviša, naziva se suverenost. Iz suverenosti državne vlasti proističu ove posljedice: (1) Državna vlast je nezavisna, u svojim granicama, od svake strane državne vlasti [...] (2) Državna vlast stoji nad svima drugim vlastima u svojoj oblasti [...] Jedna vlast može biti ograničena samo drugom vlašću koja nad njome stoji; ako nad državnom vlašću nema nikakve više vlasti, onda nema ni mogućnosti da se ona ograniči [...] Ako se državna vlast uzima u smislu državne prinude, ona se može ograničiti pravnim poretkom [...] Ali, ako se državna vlast uzme u smislu državne volje koja stvara pravni poredak, ona ne može biti ograničena pravnim poretkom [...] Nemogućno je zamisliti da suverenost pripada jednom polovinom jednoj vlasti, a drugom polovinom drugoj vlasti." (str. 130-131)

• "Bilo da se država shvati kao sistem vlasti, bilo da se shvati kao sistem normi, pojam se suverenosti mora zadržati. Bez jedne suverene vlasti nastao bi sukob raznih vlasti, koje bi jedna drugu poricale. Bez jedne suverene norme, nastao bi sukob raznih normi, koje bi jedna drugoj protivriječile. Suverenost je, dakle, neophodno potreban pojam, bez koga je jedinstveno i logično shvatanje države nemogućno." (str. 141-142)

• "Zakon bi se [...] mogao definisati ovako: zapovijest državne vlasti koja sadrži jedno opšte pravilo." (str. 189)

Izdanje

• Slobodan Jovanović, O državi: Osnovi jedne pravne teorije (Beograd: Jugoslavijapublik, 1990)