Nevjestinski ponor

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Nevjestinski ponor
Autor
Nura Bazdulj-Hubijar
Nevjestinski ponor.jpg
Originalni naziv
Nevjestinski ponor
Datum izdavanja
2004.



  • "Kada se uputite k nekom dalekom cilju, ne očekujete da će Vas do njega dovesti autoput. Na tom je putu i uspon zapravo pad. Od časa rođenja mi padamo, padamo, polako, neosjetno kao ove pahulje što zaogrću crno mokro granje ružno i nakaradno u svojoj nagosti. No njegova je ružnoća samo privremena. Naviklo je. S njom, skrivenom bijelim plastem, čeka da se iznova zazeleni, buja, behara, rađa."
  • "Čovjek samo jednom cvjeta, samo jednom rađa. Kad plodovi sazru, više neće probeharati. Ostaju suhe gole grane bez nade da će ikada ponovo ozelenjeti. Predstoji mu još samo prah. Kamo sreće da ni to ne ostane."
  • "Nevjerojatni su putovi i ćudi sudbine. Da se nije rodio moj brat, a ako se već rodio, da nije bilo njegove bolesti ili da je majčina ljubav između nas dvoje bila ravnopravno raspodijeljena, ko zna, možda bi sve bilo drugačije. A možda i ne bi. Najlakše se prihvaća opravdanje kakvo nam odgovara, kakvo želimo."


Djela Nure Bazdulj-Hubijar
Amanet | Baš mi je žao | Čekajući Tahira: Ruža II | Kad je bio juli | Kako sam ribu učio da pliva | Ljubav je sihirbaz babo | Nevjestinski ponor | Ruža | Sablja i pero